Filip Šimunović

Hoffenburg

Roman

CIJENA: 100 KN

  • FORMAT

    14,5 x 21 cm

  • BROJ STRANICA

    308

  • ISBN

    978-953-8209-25-3

  • UVEZ

    Meki uvez

  • Izdanje

    Beletra, lipanj 2021.

Mladi neurokirurg iz Splita Sebastijan Mikulić počinje raditi u timu prestižne sveučilišne klinike Hoffenburg koji vodi karizmatični profesor Friedrich Mendel. Sebastijan i njegovi kolege, izloženi iscrpljujućem radnom tempu, teretu dalekosežnih odluka koje moraju donositi u trenu, i samovolji nadređenih, shvaćaju da će morati naučiti mnogo više od operiranja ako žele postati uspješni kirurzi.

Četiri dana kasne jeseni ključna su za sazrijevanje mladog neurokirurga, kada doznaje da mu šef laboratorija pokušava prisvojiti autorstvo na znanstvenom radu u koji je uložio tri godine, dok se na klinici nižu problemi i katastrofalne komplikacije koje traže punu koncentraciju i preuzimanje odgovornosti. Kombinacijom pripovjedačke vještine i autentičnog iskustva iz kirurške ordinacije i istraživačkog laboratorija, u koje oko javnosti rijetko zaviruje, nastala je oštra kritika moderne znanosti i akademske medicine, ali i posveta strasti i plemenitosti liječničkog poziva.

U tom najnepristupačnijem od svih mogućih okruženja, Sebastijan je doživljavao najuzbudljivije, najhumanije i najzabavnije trenutke i taj ga je kontrast podsjećao na pozornicu prije koncerta. Na svakom koncertu, čak i loših glazbenika, uzbuđivala ga je čarolija kojom su se beživotni instrumenti, nakon što bi glazbenici izišli na pozornicu i uzeli ih u ruke, pretvarali u nešto fantastično i nepredvidivo.“

Hoffenburg je roman uvjerljivih situacija i osebujnih likova, u kojem su drame u kirurškoj ordinaciji uzbudljive poput akcijskih scena u kriminalističkim romanima.

Dr. Branka Erdelji Štivić u recenziji ističe kako „autor skida pozlatu s poslova liječnika i znanstvenika, opisujući loše uvjete rada i skromne prihode, raskrinkavajući putem principe napredovanja u visokoj medicini i znanosti. Upoznajemo protagoniste s ogromnom ekspertizom, ili bez nje, ali ogoljene. Vidimo njihove vrline, ali i ograničenja i slabosti, ponajviše pohlepu, ovisnosti, zluradost…

Ilustraciju na naslovnici potpisuje Dalibor Talajić.

Odlomak

Ozljeda sinusa bila je neurokirurška noćna mora i svi su izbjegavali sinuse kao nagazne mine. Krvarenje iz sinusa moglo je biti toliko obilno, da je i u odrasle osobe moglo u nekoliko minuta uzrokovati smrt zbog iskrvarenja, a zaustavljanje takvog krvarenja bio je težak zadatak i za najiskusnije.

Zbog blizine moždane kore sinus se nije smjelo koagulirati električnom pincetom, a nije ga se smjelo niti podvezati kirurškim šavom. To bi uzrokovalo začepljenje sinusa i moždani udar. Sinus je trebalo, dakle, rekonstruirati. Da bi to bilo moguće, Benito je morao odstraniti mnogo veći dio kosti od te proklete male rupe koju je do tada toliko intenzivno promatrao.

Prvo je naložio da se Arslan pozicionira u maksimalno moguću uspravnu poziciju. Ozljeda sinusa je, uz iskrvarenje i moždani udar, popisu uzroka koji su mogli dovesti do djetetove smrti, dodavala i mogućnost zračne embolije. Otvoreni duralni sinus mogao je, naime, usisati velike količine zraka, koji se mogao prenijeti do srca i izazvati zračnu emboliju. Uz sve to treba reći i da obilno krvarenje uzrokuje poremećaj u koagulaciji krvi, tako da je, umjesto da dođe do zgrušavanja krvi, krvarenje s vremenom postajalo sve obilnije. Anesteziolozi su činili što su mogli: davali su faktore zgrušavanja krvi, a respirator su namjestili da radi tako da se smanji mogućnost zračne embolije. Sve su te mjere, kao i adrenalin, mogle odgoditi pacijentovu smrt nekoliko minuta. Ključ i rješenje problema bio je i dalje u brzom zaustavljanju krvarenja.

Dok je mlada i već sasvim blijeda vanjska sestra drhtavim rukama pokušavala stol postaviti u položaj koji je zahtijevao Benito, on je sve glasnije vikao na nju, i to nekakvim nerazumljivim primordijalnim kricima. Ti zvuci su bili neuobičajeni čak i za operacijski trakt sveučilišne bolnice, koji je u svojoj dugoj povijesti svašta i vidio i čuo, te su privukli u dvoranu osoblje koje je prolazilo hodnikom i koje je sada, sa svih troje vrata koja su vodila u dvoranu, promatralo kataklizmičku scenu. Sestri je daljinski upravljač stola ispao iz ruku. Dok se saginjala da ga pokupi, Benito je čuo zvuk pile iza sebe. Onda je osjetio kako ga netko snažno gura u stranu i vidio doktora Liua kako, bez da se kirurški oprao, i bez da je odjenuo sterilnu odjeću, sa pilom u pogonu bliži stolu. Gurnuo je vrh golog prsta u otvor na lubanji, i krvarenje je stalo. Držeći prst u oštećenom sinusu, drugom rukom je, služeći se vješto hidrauličnim trepanom i pilom, oko svoga prsta odstranio kružni koštani poklopac: i sve je postalo jasno. U centralnom djelu napravljenog otvora protezao se atipično i previsoko pozicionirani sinus, u čijem se duralnom zidu nalazila razderotina koju je sada ispunjavao prst kineskog neurokirurga. Zbog hidrocefalusa su anatomske strukture bile pomaknute; Rosenthal nije s tim računao za vrijeme prve operacije te je kateter postavio opasno blizu sinusu. Da je kateter ostao implantiran ne bi se ništa dogodilo, a prilikom izvlačenja se razderala tanka stijenka duralnog sinusa. Prizor starog Kineza koji u nesterilnoj zelenoj kirurškoj majci kratkih rukava i golih podlaktica pritišće mozak trogodišnjeg djeteta i zaustavlja smrtonosno krvarenje ostat će Sebastijanu u pamćenju cijeloga života.

– Fo–gart katetr.

Nitko ga nije razumio pa je strpljivo, naviknut na to da ga stranci ne razumiju i da se više puta mora ponavljati, mirno ponovio: Fo–gart katetr, Fogart, Fo–gart. Benito je napokon shvatio da traži Fogartyev kateter, koji je pretežno upotrebljavan u vaskularnoj kirurgiji i kojim se mogla odstraniti tromboza iz krvne žile. Nije mu bilo jasno što će Kinezu taj kateter, jer je sada trebalo sašiti sinus, a ne vaditi trombozu, ali je naložio sestrama da donesu Fogartyev kateter. Tianyi Liu je zatražio još jedan, onda je ugurao jedan u jednu, a drugi u drugu stranu sinusa, i napuhao balončiće koje ti kateteri imaju na svome kraju. Krvarenje je bilo zaustavljeno, i to bez upotrabe grubih instrumenata koji su mogli uzrokovati daljnje laceracije stijenke sinusa.

Tianyi Liu je otišao da se opere i obuče, a Benito je, diveći se elegantnom rješenju problema, prao ranu od krvnih ugrušaka i razgovarao s anesteziolozima o stanju pacijenta. U međuvremenu je stigla nova pošiljka krvi i oni su davali već petu dozu krvi i treću dozu faktora zgrušavanja. Dozu adrenalina su mogli smanjiti. Frekvencija srca je usporila.

Filip Šimunović: Hoffenburg, Beletra 2021.