Davor Krivski

Kolekcionar Ljubavi… svih vrsta

Poezija Ljubavi Srca i Duše

CIJENA: 130 KN

  • FORMAT

    13,5 cm x 21,5 cm

  • BROJ STRANICA

    300

  • ISBN

    978-953-8209-14-7

  • UVEZ

    Uvez polutvrdi, klapne

  • IZDANJE

    Beletra, studeni 2019.

„Skrivam u svom Srcu Ljubavi, Ljubavi svih vrsta. Raznih kao otisak prsta. Nijedna ista, a svaka čista…“ Početni to su stihovi jedne od pjesama ove zbirke o malim velikim djelima ljubavi kojom kroz 9 poglavlja, s više od 150 ljubavnih pjesama na 300 stranica, vizualno oplemenjenih s 10 ilustracija Dalibora Talajića, Davor Krivski stihovima proživljava svoju ljubav prema univerzalnom principu Ljubavi.

Krivski to čini iskorakom u područje gdje muškarci, unatoč svojoj hrabrosti i odlučnosti, rijetko koračaju.  On stihovima razotkriva svoju ljubav prema Ljubavi, kako bi intenzivnom ljubavnom vibracijom, entuzijazmom i erotizmom čitatelju približio osjećaj ljubavi i potakao čitatelja na baš takvu – iz metafizičkog u svakodnevicu prenesenu i ostvarenu- svakodnevnu ljubav. Sve kako bi i čitatelj postao, kako kaže u predgovoru, „Ljubavlju izoštren“.

Ljubavni zanos „…ljubavima svih vrsta“ Krivski stihovima i doživljajima Ljubavi prirodno vodi i ka erotičnosti koja suptilno nastaje dijeljenjem zajedničkog užitka upotpunjenog iskustvom Njenog vrhunca, u sjedinjenoj erotskoj zaigranosti i predanom izražavanju dubokih emocija uzajamnog prepuštanja koje nadrastapuku tjelesnost.

Intenzitet pozitivnih emocija kojima potpuno voli Ljubav, Krivski prenosi komunikativnom ljubavnom jednostavnošću i proživljavanjem emocija na originalan i suvremen, riječima direktan, a stihovima ritmičan način. Stoga, ova zbirka za svakoga može biti poput naslova posljednje pjesme u zbirci, „Budnica tvojih ljubavi“, kako bi svaki čitatelj postao i bio „Kolekcionar Ljubavi… svih vrsta“.

Odlomak

Kad mašta pretpostavlja Ljubav za strašću…

 

ONA NOSI DJEVOJAČKE SNOVE

Ona nosi djevojačke snove

zrelošću žene stječe nove.

Manire zna

no s njima joj nije lako

jer želju, pita se,

„Da obuzdam? Kako?“

Drsko strastveno nosi godine svoje,

izaziva,

zaziva,

doziva godine moje

Ona je dječački san svih poeta

i sudbina sveta i prokleta.

Ona je i majka, i svetica,i žena, i kurva,

baš tim redom

sudbina joj obveze i uloge gruva.

Ona ne da se iskustvu na javi,

al’ zato daje se i prepušta se snovima

u sjaju u travi.

Ona želi, hoće, može i zna

i na javi i u snovima.

Bezbrojnom redu nas rekla je NE

Eh da, NE rekla je od nas mnogima

jer zadnje DA rekla je samo jednom od nas

i davno i nedavno,

dovoljno puta da

u životu joj još jedno DA

nije potrebno.

Dodire cijenil’ za njih ne mari

druge su joj nježne grubosti

i grube nježnosti u glavi,

voli konkretno,

voli direktno,

voli kratko i dovoljno dugo,

ali perfektno.

Voli znati da sa svakim od nas još uvijek može,

voli al’ ne želi iz te svoje baršunaste kože,

barem ne večeras,

ne ni sutra,

no možda ipak jednom od nas kaže DA,

nekog drugog praskozorja,

nekog novog ranog jutra…

 

 

Iz ljubavi prema Gradu,

za Gradu Laku NoĘ

 

USPAVANKA GORNJEM GRADU

U ritmu zvona svakog sata

s tornja crkve svetog Marka

na jastuku od lišća divljih kestena

šetališta Strossmayera

zaspat će Grad…

Pločnici usnut će mu rosom umiveni

mjesečina plinskih lampi

obasjat će mu sneno lice

na počinak s njim i ljudi će

i zvona

i ptice…

Tik pred tren u kom obuzme ga san

pred Marijom od Kamenitih zastat će

s nadom u novi dan kleknut će i pomolit se

da mirno nek’ mu je do novog jutra

da sretno nek’ mu je i sutra…

I dok zadnje svijeće

u Kamenitim gasnu

s vrha prema dolje

s Matoševog brka

otpuhuje se san…

Koraci tihi Gričem

niz stube čuju se

putuju k snu…

Uspavljuju… Utihuju… Tiho šapuću

Laku noć…

Laka Ti noć Zagrebe…

U ritmu zvona svakog sata

s tornja crkve svetog Marka

u obzorju zvijezda

u šapatu sjena

u Ljubavi mojoj Gradu

zaspao je Grad.

 

Davor Krivski: Kolekcionar ljubavi… svih vrsta, Beletra 2019.