Prvi slučaj detektiva Johna Monroea

Težina stvarnosti

Prvi slučaj detektiva Johna Monroea

CIJENA: 100 KN

  • FORMAT

    148 x 210 cm

  • BROJ STRANICA

    284

  • ISBN

    978-953-8209-07-9

  • UVEZ

    Meki uvez, klapne

  • Izdanje

    Beletra, studeni 2018., 2. izdanje travanj 2019.

U mirnom Princetonu, „sigurnom za život“, usred noći nestalo je struje u mirnoj ulici Greenroad. Kad se svjetlo vratilo, na stupu semafora visjelo je tijelo iz kojeg se na cestu lijevala krv. Inspektor John Monroe započinje istragu u kojoj upoznaje stanovnike ulice Greeenroad, njihove skrivene strasti i međusobne veze.

Jan Bolić samouvjeren je i marljiv pisac u čijem se krimiću nalaze svi zadani elementi koje traže ljubitelji žanra – okrutno krvavo ubojstvo na početku kao pokretač radnje, tvrdoglavi i nekonvencionalni detektiv koji ne odustaje od potrage za krivcem i psihopatski ubojica koji želi gospodariti tuđim životima i ulazi u spiralu zločina koja ga na kraju vodi do zaslužene kazne. Autor pritom radnju romana smješta u sredinu dobrostojeće građanske provincije koja na zločin reagira strahom, šutnjom i povlačenjem. Ubojicu napokon odaje vlastita slabost – nestrpljivost i patološka sebičnost. Zločinački um raskrinkava se kao nervozan i usmjeren na cilj, nesposoban kontrolirati vlastite emocije.

Jan Bolić, mladi pisac iz Rijeke koji unatoč tjelesnom hendikepu (spinalna mišića atrofija) živi svoj spisateljski san, u svojoj trećoj knjizi odlučio je pozabaviti se žanrom krimića, kao i njegov idol Jo Nesbø.

Odlomak

Prostorija u kojoj se nalazio bila je u mraku, ali kroz drvene grede još su dopirale svježe zrake danjeg svjetla. Gdje se to nalazio? Kakva je ovo prostorija? Nije znao ni koliko je sati, ni koliko je već tu. Sjedio je na drvenoj stolici, gležnjevi su mu bili zavezani za noge stolice užetom, zapešća su mu bila toliko jako zavezana da su mu se napravile rane. Kad se probudio, nije se ničega sjećao. Što se dogodilo? Imao je bezbroj pitanja, a nije ništa mogao dokučiti. Kapci su mu bili teški, jedva ih je držao otvorene, kao da je bio omamljen nekakvom drogom, sedativima ili nečim sličnim. Glava ga je boljela, osjećao je kako mu pulsira i imao je razderano oko kao od nekakva udarca. Curila mu je krv iz rane i peklo ga je. Nije se mogao pomicati, a usta su mu bila zalijepljena samoljepljivom trakom. Jedva je mogao disati od te trake na ustima.

Pokušao je nešto vidjeti tako da se osvrnuo oko sebe, no ništa nije vidio, samo je osjećao miris vlage i miris starog drveta. Unutra je bilo jako puno prašine koja mu je ulazila u nos. Kao da je bio u nekoj staroj, raspadnutoj kući. Bilo je dasaka na podu i bilo je toliko mirno i tiho kao da je lebdio u svemiru, ništa se drugo nije čulo osim njegova ubrzanog disanja. Bojao se, nikada se nije tako bojao u životu i nije si znao pomoći.

Ako ne izađe odavde za dva dana, umrijet će. Umrijet će u ovoj smrdljivoj rupetini, bez vode i hrane. Zar će mu ovo biti zadnje što će vidjeti u životu? Ne! Srce mu je lupalo kao da mu je u grlu, ruke su mu trnule, strah je zavladao njegovim tijelom. Morao se nekako sabrati i smiriti, ali nije mogao. Probao je pomaknuti ruke, no kod svakog pomaka zaboljele bi ga zbog rana na zapešću. Noge je mogao malo pomaknuti u koljenima, ali nedovoljno.

Odjednom je čuo zvuk automobila. Činilo se kao da je netko dolazio. Automobilske gume vozile su po šumskom tlu jer se čulo njihovo šuškanje po utabanom šljunku. Pretpostavio je da se nalazi negdje gdje nije bilo ljudi, izvan grada, možda u nekakvoj šumi. Pokušao je vikati upomoć, nekoliko puta, ali nije mogao jer su mu usta bila zalijepljena, samo je beskorisno trošio snagu.

Jan Bolić: Težina stvarnosti, Beletra 2018.