Ljubica Uvodić-Vranić

Avantura u medijima

Novine, radio , televizija, javne radionice

CIJENA: 15€

  • FORMAT

    15 x 23 cm

  • BROJ STRANICA

    186

  • ISBN

    978-953-8209-61-1 

  • UVEZ

    Meki uvez, klapne

Ako ste se pitali zašto se ljudi prema vama ponašaju drukčije nego što želite ili zašto se u nekim situacijama ponašate drukčije nego što biste željeli, priručnici iz popularne psihologije, kakve piše Ljubica Uvodić-Vranić daju odgovore. U seriji „Avantura osobne promjene“ Ljubica Uvodić-Vranić bavi se temama iz popularne psihologije koje se mogu primijeniti u svakodnevnom životu. Nakon tri knjige u seriji, Ljubica Uvodić-Vranić napisala je četvrtu „Avanturu“ u kojoj su bilješke, zapisi i pripreme za razgovore u medijima, u novinama, na televiziji, na radiju i na javnim radionicama. U četvrtoj „Avanturi“ također su obrađene svakodnevne situacije i odnosi u kojima treba izabrati kako reagirati, a psihologija nam omogućuje razumijevanje vlastitih osjećaja i izbor reakcije.

Što je euforija, a što ljutnja? Kako se nositi s viškom energije koji oslobađaju intenzivni osjećaji? Što je empatija i zašto nam je potrebna? Što nam se dobro dogodilo u godinama obilježenima koronom i potresima? Što donose promjene, zašto im se opiremo i jesu li nam potrebne? Kako provodimo blagdane u krugu obitelji? Čemu služe psovke, a čemu uvrede? To su samo neke teme obrađene u knjizi „Avantura u medijima“, koje su svrstane u četiri poglavlja – Mi sami, Mi i drugi, Susjedstvo, selo, grad, zajednica i Avantura u medijima. Knjiga završava poglavljem o medijima kroz koje sve češće gradimo odnose s drugima.

Teme iz popularne psihologije prisutne su našem u javnom prostoru velikim dijelom zahvaljujući upravo Ljubici Uvodić-Vranić, koja je više od tisuću puta nastupila na Hrvatskoj televiziji, a od 2012. stalni je suradnik u emisiji „Avantura promjene“ na Hrvatskom radiju. Ljubica Uvodić Vranić jedna je od naših psihologinja koja je među prvima uvidjela kolike su mogućnosti medija u popularizaciji psihološke edukacije. Voditeljica nekoliko grupa za poboljšanje kvalitete života među kojima je najdugovječnija grupa „Petkom u pet“ u Zagrebu, koja se sastaje već četvrt stoljeća, a od 2020. predavačica je na vrlo gledanim webminarima za učitelje. Nagrađena je 2010. Nagradom grada Zagreba – Šampion zdravlja za volonterski rad i brigu o psihičkom zdravlju kroz programe Udruge Petkom u pet te 2012. nagradom Psihološkog društva za primijenjenu psihologiju. – Cvijet Marulića. „Marulić: Fiat Psychologia“.

„Avantura u medijima“ Ljubice Uvodić Vranić objavljena je uz potporu Grada Zagreba.

Odlomak

Kako nas štiti strah

Naše su emocije često jače od našeg razuma.

Naše emocije straha uzmaknu pred našim željama da se zabavimo, potvrdimo, uspijemo. I onda se ponašamo tako da se upuštamo u rizike.

A tješimo se: neće baš mene, neće baš sad. Moj kolega iz gimnazije, kad je učio za maturu, naučio je svih 147 pitanja, ali 148. nije. Znate što je mislio? Pa neću valjda izvući baš to pitanje valjda izvući. Izvukao je na maturi upravo 148. pitanje.

Dok igramo lutriju, mislimo drukčije: Pa baš ću ja jedan od milijun ljudi koji su kupili srećku dobiti zgoditak. Zašto tako mislimo? Jako želimo dobiti pa nas ta želja gurne u jedno gotovo nerazumno stanje…

Ljudi su se i u rizičnim vremenima od dobivanja korone gurali jedno do drugoga u pogrebnoj koloni, pa još nakon pokopa idu zajedno u kafić i sjede jedan do drugoga?! Zašto?! Emocije ih guraju da obilježe, emocije ih guraju da sjednu bliže… neće mene kad sam preživio mnogo gore. Tako se nadaju. A i teško im je u ovakvim vremenima živjeti tako da stalno budu sami. Sad kad se najviše boje, trebali bi biti sami da se ne zaraze od drugih i da drugi njih ne zaraze. Ali ljudi se možda više boje samoće nego zaraze!

Pokazivanje emocija straha, a i zatomljivanje emocija straha, gura nas u nerazumno ponašanje.

Potiskivanjem emocija straha akumuliramo strah, kupimo ga u sebi, sjajno se držimo, svi nam se dive kako smo hrabri i onda ga odjednom ne možemo više skrivati. I to ne samo da više ne možemo skrivati normalan strah od uistinu opasnih stvari, nego nam se ta akumulacija strahova koje nismo ni s kim podijelili – čak ni sami sa sobom – odjednom pojavi kao vulkan! Bojimo se svake sitnice. Svega. I onoga čega se nismo bojali. Čak i onoga čega se ne treba bojati.

Naše emocije straha inače su nas mnogo puta spasile….

Kad se čovjek boji realne opasnosti pa svoje impulzivno, bezbrižno, neoprezno ponašanje po inerciji i po navici mijenja u ponašanje koje je promišljeno, usporenije i opreznije i u koje, kad je to potrebno, uključuje i AVANTURU PROMJENE, onda mu to spašava zdravlje, a pokatkad i život. Njemu i njegovima. Kad smo zdravi, onda smo i učinkovitiji u svemu što poduzimamo. Živeći sa zdravima i učinkovitima, i nama je bolje… Strah od toga da bismo mogli napraviti nešto što u ljutnji, u tuzi i u zbunjenosti pomislimo, pa i poduzmemo, može nas spasiti od kajanja, grizodušja i žaljenja … e da barem nisam onako ludo nasrnuo riječima, glasom, tonom…

Naše nas emocije straha pokatkad blokiraju. Toliko se bojimo da ne poduzimamo ništa da se zaštitimo! Kao u snu, trčali bismo jer nas gone, ali ne možemo trčati… noge su spore i zlo nas sustiže.

Pa što da radimo kad ne možemo ništa raditi. Vičimo! Tražimo pomoć! Vrištimo! Podijelimo strah s drugima. Recimo: ajme, ajme, ajme meni! Upomooooć! Netko će čuti. Dovoljno je da dobijemo neku reakciju: dodir, glas, riječ, miris.

Neko će nas PROBUDITI iz sna u kojem mislimo da je SVE propalo.

Nikad nije sve propalo. Do posljednjeg daha!

Ljubica Uvodić-Vranić: Avantura u medijima, Beletra 2023.