Uzori i utočišta provincije i metropole

Božica Jelušić na „Dvotočki“ je predstavila svoj biografski roman-esej „Teška ljeta“ u razgovoru s Božicom Brkan. Božicu Brkan zanimali su razlozi za objavljivanje biografije, motivi za ispovijest od djetinjstva preko mladosti do pozne dobi, o životu u provinciji i utjecajima na zagrebačku književnu scenu.

Roman „Teška ljeta“ započinje energično i strogo, da bi se kroz ispovijed i sjećanja na drage prijatelje ton stišao i postao pomirljiv. Jedan od razloga za objavljivanje biografskog romana je i to što, kako je rekla Božica Jelušić, „žena u mojim godinama zaista više ne treba paziti na svoju reputaciju“.

Romanom je obuhvaćeno djetinjstvo u provinciji i mladost na zagrebačkoj književnoj sceni uz uzore i prijatelje kao što su Zvonimir Golob i Vesna Krmpotić. Posebno poglavlje u knjizi, a i u razgovoru na Dvotočki, bilo je posvećeno zagrebačkom utočištu Božice Jelušić na Trgu Petra Preradovića gdje je godinama imala sobu u stanu Đurđe Sučević-Fruk. U ladici radnog stola te sobe čekao je objavljivanje rukopis „Brdo iznad oblaka“ Vesne Krmpotić. Likovi se u romanu spominju inicijalima, ali na kraju knjige su njihovi biografski podaci.

Sudjelujući u razgovoru, Sandra Pocrnić Mlakar primijetila je da je roman „Teška ljeta“ ljubavni roman jer završava s tri molitve za tri kralja koji donose darove. Molitva posljednjem, trećem kralju na kraju romana započinje – „Gašparu, mladi kralju, pet godina sretne ljubavi mi donesi… „