24. travanj 2022.
Anđelka Kliment vrlo je educirana pripovjedačica, ekonomična (less is more) i silno brzooka. (Dok nisam vidio c.v. na kraju rukopisa, mislio sam da je A. Kliment vjerojatno pseudonim – “too good to be unknown”). Ovaj paperback se lokalno nastavlja na Nenada Brixija ili mladog Šoljana, a autorica očito voli Mrs Marple, Midsomer Murders, Patriciju Highsmith, a i Chesterton je dao ideološki touch.
Nisam mogao odrediti godine niti generaciju pripovjedačici, razboritost odaje zrelost, neovisno od godina, ali žustrina pažnje i radost pričanja silno je mladalačka. Književni stil, kao što obično biva u angloameričkoj krimi-literaturi, ovdje je “filmski”. Filmska adaptacija bi, međutim, oduzela ovoj priči čar njezina osnovnog sastojka: pripovjedačicu. Ljepota je ovdje u izvedbi, više nego u fabuli.
Pamtit ćemo ovu pripovijest po digresijama, vrani koja sleti na granu pa otrese svo lišće, opisima Vlaške i Laščine, mistifikaciji Zvečaja gornjeg i donjeg,
Duge Rese i Karlovačke županije općenito, a osobito po sabranoj psihologizaciji obiteljskih odnosa skupine nekonfliktnih a dirljivih osoba u obiteljskom
shabangu i kavafelu oko pokojnog.
Kupit ću knjigu čim izađe iz tiska, da je imam na papiru na polici, a spremam sam se pretplatiti unaprijed na predstojeći serijal romana u kojima gospođa Irma raspetljava slučajeve, lake ruke objedinjujući vegetarijanstvo i krvoprolića.
„Ubojstvo na Mrežnici“ od 5. svibnja u knjižarama.
