Dinko Mihovilović

Krletka od mora

Uzlet u zonu uzroka, gdje se stvarnost bira odabirom ritma

CIJENA: 13,27 €

  • FORMAT

    14,5 x 19,5 cm

  • BROJ STRANICA

    208

  • ISBN

    978-953-8209-06-2

  • UVEZ

    Meki uvez, klapne

  • Izdanje

    Beletra, rujan  2018.

Potaknut pričom starog susjeda Marina, koju je čuo još kao dječak u Novom Zagrebu, Josip kreće na putovanje opisano u Martinovu dnevniku kako bi istražio njegovu pustolovinu u podmorju. U Grčkoj nalazi Martinova prijatelja koji je svjedočio njegovu uranjanju u dubine i ukrcava se na prekooceanski brod kao član posade kako bi dospio do Indije. Pristajući na sve, upoznaje grub mornarski život kakvim je živio Martin, a trag ga vodi do neobičnih vodiča koji ga neočekivano usmjeravaju prema obračunu s vlastitim osjećajima…

U romanu „Krletka od mora“ glavni junak Josip izazvao je nadrealne sile kada je krenuo na životno putovanje u kojem će istražiti postoji li mjesto na kojem se može ući u podmorje. U snažnoj simbolici romana more je nepregledan i neistražen svijet ideja, ali i konduktor i poveznica s cjelinom stvarnosti, s ove i s one strane spoznaje. Mihovilović je eklektički obrazovan, programer s humanističkom edukacijom, stoga njegov glavni junak – tipično za današnje ostvarene i uspješne mlade ljude koji ne priznaju granice – traži rješenje osluškujući svoj unutarnji poziv i poduzima zahtjevnu pustolovinu kako bi stigao do izvora svojih vizija. Rezultat je roman začuđujućeg obrata i impresivnih slika, namijenjen putnicima svih vrsta – onima koji vole egzotična mjesta, šarenilo orijentalnih tržnica i trpeza, ali i onima koji istražuju vlastite unutrašnje svjetove kako bi otvorili krletke svojih emocija.

Autorica ilustracije na naslovnici „Krletke od mora“ je Lucija Jerković.

Odlomak

Nakon desetak minuta pješačenja uz cestu kraj mene se za­ustavila velika, bijela, sportski uređena Toyota sa zatamnjenim staklima. Auto je neko vrijeme stajao pored mene i zatim se suvozačev prozor spustio. Kroz njega sam vidio okruglo lice i podbradak muškarca srednjih godina, obučenog vrlo poslovno. Rijetko kada sam viđao osobe s heterokromijom: jedno mu je oko bilo plavo, drugo zeleno. Isprva to nisam primijetio, nego mi se samo činilo da je nešto u vezi njega jako neobično.

„Bag in trunk please”, rekao je, umjesto pozdrava, hladnim i zapovjednim tonom. Da mi je tim glasom rekao da i ja uđem u prtljažnik, vjerojatno bih ušao. Sjeo sam na suvozačevo mjesto. Bacivši pogled iza sebe, vidio sam samo praznu klupu. Zrak u autu bio je prohladan jer je klima bila upaljena i miris je bio vrlo jak, cvjetni, jer je nekakva bočica s mirisom bila pričvršćena za jedan od ventilatora. Auto je bio čist kao da je upravo izišao iz salona. Vozač mi nije ništa rekao, nije se čak ni predstavio. Vozili smo se u tišini petnaestak minuta kada me netko odostraga počeo tresti za ramena i vikati.

Skoro sam izletio iz auta kroz prozor te sam i ja počeo vri­štati. Vrištanje mog napadača pretvorilo se u luđački smijeh i osjetio sam da stisak na ramenima popušta. Došao sam sebi i okrenuo se. Iza mene bio je zavaljen preko cijele klupe mladić u ranim dvadesetima u raskopčanoj, šarenoj košulji ispod koje je nosio potkošulju, baš kao sitni mafijaši u jeftinim filmovima. Mnogo važnije od toga, i on je imao heterokromiju.

„Volim ovo raditi!” rekao je.

Dinko Mihovilović: Krletka od mora, ulomak