Što je poezija danas? Što je danas žena ili ženočovjek (kakva nezgodna sklepanica!)? Ta se dva pitanja posebno nameću u promišljanju značenja i značaja druge Anine zbirke (dozvolite mi dozu prisnosti s autoricom da je mogu imenom zvati).
Da ne bude zabune, prvo pitanje nije otvorila pjesnikinja. Otvara ga (nehotice) čitatelj(ica) družeći se s Aninim pjesmama. Sama autorica ne poseže za (auto)referencijalnošću, ne pita se o kompleksnim odrednicama izgona poezije na margine i istovremene poetizacije društva. Njezina pjesnička kreacija, baš suprotno, odriče se zamagljena odnosa pjesničkog subjekta prema stvari i ne dovodi u pitanje samu tu referencu – ono o čemu suvereno piše i savjetuje čitatelj(ic)e – uvjerena da (o)vlada(va) tom istom referencom, a poeziju u toj igri smješta na pobjednički tron.
Ili jednostavno rečeno, stupili smo na polje priručnika psihološke samopomoći i samoiscjeljenja u poetskom ruhu, na polje uputa za dobar i zdrav život upiranjem u nedostatke koji nas čine nesretnima i ranjivima, a itekako su rješivi. Jer stiglo je posve novo doba i ne vrijede više stara pravila o kojima autorica itekako zna znanje jer je i ona njihovo dijete koje sada uspješno mijenja osobnu paradigmu i daruje taj isprobani model promjene drugima, drugotnima – potrebno se zauzeti za sebe, krajnji je čas promjene. U tom duhu autorica se, jezično ogoljenim diskursom, zalaže za sveopću ravnopravnost, posebno za jednakopravnost žene i muškarca, oboje ih očovječuje, i tako na svoj način nastavlja poetsko žensko pismo.
Indikativne su u tom smislu pjesme Znaš li da si sama? i Ženo, zapamti jedno u kojima ohrabruje ženu da počne cijeniti samu sebe. Mogle bi se slobodno prepisivati ženama, koje prolaze teške trenutke izdaje, poniženja, gubitka same sebe, kao stihovana tableta za ublažavanje simptoma i poticaj na (samo)iscjeljenje. Poduža pjesma Odgoj novi i stari nizanjem prepoznatljivih frazeoloških tvrdnji (suprotstavljenost starog i novog: Šuti i trpi, takav je brak/Od susjeda skrivaj svoje duše mrak/Provedi tako sve svoje dane/Zaboravi snove da sunce ti svane. – Ljubav i sklad, takav je brak/ Susjed nek’ skriva svoje duše mrak/ Provedi sretno sve svoje dane/ Živi svoje snove kad sunce svane) postiže terapeutski učinak ohrabrenja osuđenoj ženi i poručuje joj, kad se oslobodi, a hoće, neka bude potpora nekoj drugoj ženi u istoj situaciji.
Ovo nije pjesma za tebe na tragu je ranjena pjesničkog subjekta Paruničine antologijske pjesme Ti koja imaš nevinije ruke, ali sada kod Ane to je osnažen pjesnički subjekt koji smireno objašnjava muškarcu da nije vrijedan pjesme, osim da mu se prenese poruka „Ovo je pjesma kojom te molim, ne povrijedi žene druge“.
Već u prvoj pjesmi naslovljenoj frazemom Pametnom dosta izriče svoj vrijednosni sustav – vjeruj intuiciji, ne daj da te gaze, uvjetuju, sude i kažnjavaju, traži one koji te podržavaju i cijene, radi ono što te ispunjava, obitelj je blago i podrška, djeci budi primjer i snaga, zbog svojih kvaliteta zaslužuješ primiti darove. Stihovi su često mudre izreke: „Onaj tren kad dotakneš dno/To je tvoj početak i tek tada si svoj.“
Simpatično duhovita i neopterećena dijaloška forma u pjesmi Gospođica Karma kolokvijalna izričaja (od kojega se autorica ne usteže kad joj zatreba) doista je pravi produkt izvorne energije autorice – vesele, nestašne, idealističke, filtrirane dobrotom i prihvaćanjem neizbježnosti istovremenih usuda i ljepote spoznaje.
Optimizam koji isijava Anina poezija proizlazi iz svjesnosti da rješenje već postoji i kad ga još nismo svjesni, kao u ovom lijepom stihu: A ja puzim cestom tražeći sutra/koje je tu na mom dlanu. No, Ana je i pravi srećković, kako to otkriva čitatelju u pjesmi Molila sam nebo. Ona je naime i lutala i klečala i čekala, ali kad bi pogledala u vis kako bi vidjela nebo, nebo bi uvijek bilo plavo i „Odgovori su s neba uvijek padali u moje ruke/Putokazi su stajali na svakom mom koraku/Sveci su uvijek mazili moje lice…“.
A kako poletjeti u drugom dijelu zbirke? Najprije istraži svijet: „Svuda oko nas, neistraženi svijet/Planine, more, uz obalu cvijet“. Potom pokaži svijetu izvornu sebe spajanjem sa zatajenim unutarnjim ja: „Sad si spremna izaći iz sjene…/Sad si spremna svijetu pokazati i mene!“ Da bi se doznalo kako se leti, dovoljno je samo nabrojiti naslove pjesama koji su čiste afirmativne poruke: Ljubav ti budi, Slušaj svoj glas, Prepusti se vjetru (koji sada puše, osluškuj u tom zvuku želje svoje duše), Reci da ga voliš… Afirmativnost i imperativnost temeljne su značajke Anina stiha.
Kako čitamo (kod Postnikova, Bagića…), dvijetisućitih godina digitalni medijski i reklamni diskurs presudno su utjecali na prirodu umjetničke kreacije te su kao takvi uzdignuti u paradigmatski model suvremene kulturne proizvodnje. U konzumerističkom ozračju cjelokupna je kultura svedena na oblik robe, artikulirana industrijskom proizvodnjom i tržišnom prodajom. I književno pismo koje se želi ‘prodati’, prema tome, mora u prvom redu znati komunicirati, dapače odlično komunicirati, s potencijalnim konzumentima robe na tržištu. Ta će književnost ciljano birati konzumente i oponašati ili se integrirati u medijski i reklamni diskurs, koketirat će s poželjnim političkim ili popularnokulturnim ili vjerskim idiomima.
Povijest, ideologija, moral, religija neestetski su čimbenici od kojih „veliki pisac“ (post)modernističke književnosti uglavnom zazire (mada ima promišljatelja književnosti koji tvrde da je nemoguće uništiti tendenciju, može je se samo dobro kamuflirati). Postpostmodernistički (ili novonormalni?) pisac više nema takvih zazora, dapače jačaju popularne književne niše s ciljano upravo takvim čimbenicima.
Ako u Aninoj poeziji tražimo apriori neestetske čimbenike i promatramo njihov utjecaj na formativnost pjesničkog subjekta, onda možemo izdvojiti ono što i sama autorica u svom životopisu prvo ističe – ona je po vokaciji iscjeliteljica, homeopatkinja. Homeopatija, mada je kao metoda ustanovljena 1810. godine, a u rudimentarnom obliku postoji još u antičkoj Grčkoj kod Hipokrata, u svojim je postavkama vrlo suvremena i fantastično se uklapa u new age doktrine i alternativne holističke pristupe čovjeku i (samo)iscjeljenju. Homeopat je sve pomalo, onoliko koliko želi, i mag i šaman, i teozof i kabalist, i mističar i praktičar, iscjelitelj i poznavatelj različitih alternativnih metoda liječenja. Ana pjesnikinja proizvod je takvoga alternativnoga, eklektičnoga svjetonazora i poznavanja razne trendovske literature samopomoći. Na istim je svjetonazorskim vrelima poput, recimo, nešto ranijih poetskih startanja Lee Brezar ili Mare Majstorović.
Ana pjesnikinja nije opterećena pjesničkom formom, književnoteorijskim uzusima, poetičkim pravilima, nekom pjesničkom ili filozofskom školom, ona je pjesnikinja novonormalnog vremena koje je dijagnosticirala i označila korona, ali je ono prisutno duže i društveno još slojevitije od markera ustanovljenih tijekom ‘epidemije’. Ana pjesnikinja pjesmu istrese iz rukava, njene su misli oblikovane tako da postanu pjesmom. I one to doista postaju. Komunikativnom, ohrabrujućom, motivirajućom, stimulirajućom i potičućom (što je sve današnjemu čovjeku, dosad najudaljenijemu od biti, presudno važno) pjesmom. Priručnom self-help poezijom.
Njene riječi teku glatko, njena je riječna matica mirna, ali brza, baš poput Gacke koju je uzela za svoju pjesničku muzu i nadahnuće u prvoj pjesničkoj zbirci, nepogrešivo osjećajući i misleći poeziju kao produkt trenutka i mjesta. Taj magični „trenutak u kojem živimo“ Ani pjesnikinji nije floskula, ona izuzetno dobro zna što radi i kako. Njena je prva zbirka savršenstvo marketinške (nazovimo je ovdje tako) poezije, rijeka Gacka utjelovljuje savršenstvo djetinjstva i čežnju za savršenstvom koje je pak utjelovljeno u (ne)dostižnoj Ljubavi. Svaka je pjesma ilustrirana koloritnom fotografijom Gacke, nekog njenog detalja vrijednog u oku autorice, ali i čitatelja, koji usput lovi estetiku fotografije, ili možda čak ne usput, nego prvim izborom. Tako Ana prvom zbirkom postaje dva u jednom, kreativna spisateljica i amaterska fotografkinja. Kreatorica jednog savršenog svijeta unutar korica, a čije ukoričenje traži (po)znanje brzomijenjajućih trendova i cjelovitost ‘digitalnog’ autora.
U drugoj knjizi pjesama Ana poseže za drugačijim inovativnim modelom, opet spaja amaterizam s visokom profesionalnošću, i pripitomljenim jezikom neopterećenim potragom za dodatnim značenjima upisuje 45 pjesama koje su dopunjene crtežima ilustratorice početnice s kojom autorica dijeli bliske trenutke života otkrivajući u uvodnom obraćanju čudesnost koja ih je spojila. U svijetu poezije rizičan je to model, ali ne i u svijetu Ane pjesnikinje, u tom je svijetu on pun pogodak, mali trijumf hrabrosti, snage, buntovnosti i nježnosti, kako nam autorica i otkriva u podnaslovu zbirke.
U formalnom smislu autorica nigdje ne preza od rime, ali joj niti ne robuje. Voli kraći stih, ali ni to nije pravilo. Pjesničke figure nisu joj strane, poput anafore, suprotstavljanja ili kontrasta, antiteze, retoričkih pitanja, usporedbe, metafore.
I sad me pitate, vrijedi li što ta poezija? Mislite si, ta čim piše predgovor, sigurno je nekakav znalac i može dati zbirci legitimitet književnoga pisma. E pa varate se, ne umišljam si da mogu (pr)osuditi što je umjetnički vrijedno djelo današnjice. Oprostite mi, ali danas, prije svega, vrijednost određuje – čitatelj konzument. To ste vi koji ste uzeli knjigu u ruke. I sviđa vam se. Jako. A istinski legitimitet knjizi može dati samo vrijeme koje ne želimo unaprijed prisvajati i koje će našoj generaciji jednom posve izmaknuti, vrijeme koje je ‘bezvrijednu’ baroknu stihovanu kićenu epiku postavilo na tron vrhunske književnosti, vrijeme koje je ‘nedorečene’ moderniste ponudilo kao temelj i egidu iz koje proizlazi sva suvremena književnost, vrijeme koje će poeziju što snagu crpi iz njuejdžovske retorike smjestiti na………………..
Ono što je sigurno jest da se Ana istinski IZBORILA za svoje pjesničko mjesto pod suncem sad i ovdje i POLETJELA krilima Aoide.
Žena, junakinja vlastite poezije, junakinja vlastita života, vrijedna svakog divljenja. Mojega pogotovo.
Prof. Manja Kostelac Gomerčić
Ana Klikovac, dr. sc., rođena je 26. srpnja 1976. godine u Zagrebu. Doktorirala je 2011. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu „Uloga revizije u otkrivanju prijevara kao pretpostavka stabilnosti tržišta kapitala”. Od 2006. predaje na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa kolegije iz područja računovodstva i revizije.
Ovlaštena je interna revizorica, specijalistica za područje gospodarstva.
Certificirana je homeopatkinja. Vlasnica je tvrtke Annah d.o.o. za savjetovanje i edukaciju u području prirodnih metoda iscjeljivanja te tvrtke ASHUH j.d.o.o. za promicanje homeopatije, organizaciju međunarodnih seminara i ostale međunarodne projekte.
Autorica je knjige „Bachove kapi za sretan i uravnotežen život” (Beletra, 2021.) koja je prevedena na engleski (B. Jain, 2021.) i slovenski jezik (Založba Chiara, 2022.).
Savjetnica je za Schuesslerove tkivne soli i analizu lica. Ovlaštena je praktičarka za australske Bush cvjetne esencije. Akreditirana je praktičarka Buteyko metode disanja.
Objavila je i zbirku pjesama i fotografija „Ljubav koja vene i ljubav koja cvate“ (Beletra 2023.)
Od 2018. godine predaje homeopatiju na akademiji „the other song“ u Indiji. Živi i radi u Zagrebu.
Manja Kostelac-Gomerčić rođena je 8. svibnja 1967. godine u Otočcu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Nakon studija kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu najprije radi na poslovima novinara i voditelja na lokalnom radiju u Otočcu od 1994. do 2005. godine, a potom je, do danas, profesor Hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj školi Otočac. Istovremeno je bila i dopisnik Novog lista, a potom redom lokalnih portala, najduže Glasa Gacke. Godine 2018. pokreće udrugu Baštinica čija je misija pomoći očuvanju ugrožene kulturne i prirodne baštine te okupljati i jačati umjetničke i kreativne snage.
Lokalnu književnu platformu nastoji ojačati okupljanjem pisaca u projektima Otočki dekameron i Koronameron te uređivanjem istoimenih zbornika pripovijedaka. U njima i sama sudjeluje s 10 novela i šest priča.
Objavila je dvije pjesničke zbirke – „Niti“ 2013. godine u izdanju Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke i „Hologrami“ 2022. godine u izdanju udruge Baštinica.
