Mihaela Erceg – Mihe

Ako prođe, prođe

CIJENA: 120 kn, 15,93 eura

  • FORMAT

    13,5 x 20 cm

  • BROJ STRANICA

    230

  • ISBN

    978-953-8209-45-1

  • UVEZ

    Meki uvez, bez klapni

“U maniri ponajboljih dalmatinskih književnih pripovjedač(ic)a novijeg doba, Mihaela Erceg sklopila je gorko humorni roman o životnoj prekretnici dvojice simpatičnih splitskih luzera. Mirjan i Filjo, suvlasnici beznadno neuspješnog servisa za popravak računala i mobitela, iz čista se mira nađu u vrzinu kolu ozbiljnoga kriminala iz kojega se izlazi jedino – još ozbiljnijim. Nijedan od njih tome nije vičan, ali nemaju drugog rješenja” – napisao je Renato Baretić u svojoj recenziji prvog romana Mihaele Erceg – Mihe, karikaturistice koja dnevnim crtežom nasmijava publiku najtiražnije hrvatske novine „24 sata“, te koja je prošle godine objavila „Knjigu godine“, svoju prvu knjigu karikatura.

Humora nedostaje u domaćoj literaturi pa Mihe svjesno cilja publiku koja se želi nasmijati i zabaviti, a posebno zahtjevnu publiku svojih vršnjaka koji rijetko posežu za romanima, informiraju se na internetu i nestrpljivo prikupljaju nove informacije. Publiku željnu akcije Mihin prvijenac će osvojiti strelovitim ubrzanjima, iznenadnim obratima i epizodama kojima se pojačava napetost. Dva usporena luzera, naime, oslobađaju vulkansku energiju kad su motivirani spašavanjem vlastite kože i izvlačenjem prijatelja iz nevolje. Uzdaju se u ludu sreću i u najboljoj namjeri poduzimaju sulude rizike (ako prođe, prođe) nadajući se da njihova vjera, ufanje i ljubav moraju voditi sretnom završetku – jer ako kraj nije sretan, nije kraj. Mlada publika, svjesna vlastitih mogućnosti i vanjskih ograničenja, lako će se identificirati s Mirjanom i Filjom, nasmijati se njihovim zgodama i nezgodama, a možda i inspirirati njihovim životnim životnim vrijednostima, među kojima su prijateljstvo odvažnost na prvom mjestu.

Svako od 37 poglavlja počinje najavom sa životnim savjetom stečenim u kartaškoj igri koja je u Dalmaciji dio opće kulture. Nikša Sviličić u svojoj je recenziji zapazio likovnost i stripičnost romana, ugrađene zbog autoričine ljubavi prema tim formama, te “etno-publicistički element, pri čemu autorica vješto interpolira kartašku igru briškulu kao subliminalni lajtmotiv cijele radnje i tako stvara glazuru po kojoj klizi fabula”.

Roman “Ako prođe, prođe” Mihaele Erceg – Mihe objavljen je uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

Odlomak

Osvajajući uloženi novac, prošli su oni bili dobrano tih petsto kuna, al kad je njih krenula karta, kad je njih krenuo alkohol – nisu mogli stati.

Iduća, još jedna, ulaži duplo, ulaži sve – nabili su do zadnjeg kruga dvije tisuće eura, a onda se sve strmoglavilo ko samoubojica preko mosta.

„Momci, hajmo zadnju, svako po u dvi iljade eura”, na­smiješio se Mirjan miješajući karte.

Članovi solinske mafije su se zacerekali i natočili Filji još jednu rakiju pa pokupili karte bačene pred njih.

A onda se dogodio presudan trenutak!

Negdje, na drugom kraju svijeta, leptir je zamahnuo krilima.

Jedan krivi izdisaj, jedan lagani povjetarac – sudba svi­jeta, veliki mehanizam koji se okreće, pokrenuo se.

Jedan od članova solinske mafije u tom trenutku je otresao cigaretu o pepeljaru, a nekoliko mrvica pepela do­letjelo Mirjanu pred oči. Nježno, gotovo ga milujući, iritan­tno i lagano sjedajući na vršak njegovog nosa – i Mirjan se instinktivno počešao. A potom, nemajući ništa drugo u ruci – bacio tricu kupa.

Solinjanin s njegove lijeve strane bacio je asa kupa, a Filjo; shvativši Mirjanov mot kao mot da ima asa baštoni u koje se igralo; udrio tricom baštoni po finom ulogu.

As baštoni je pao na stol trenutak kasnije – ali ne od Mirjana – već od snažne ruke, s treskom, pao je s guštom, slatkoćom i lakoćom – bačen od strane pobjedonosnog Solinjana Mirjanu zdesna.

Za one koji ne znaju: razumijete li ili ne ovu situaciju koja se upravo odigrala, važno je samo da zamislite iznimno napet američki film. U redu? U ruci držite pištolj. Čovjek nasuprot vas u stisku drži vašeg prijatelja. Kraj vas stoji djevojka, agentica ko­joj ste vjerovali. Do nje je kolega prvog negativca. Vičete da nasilnik pusti vašeg sudruga. Znoj vam se cijedi niz vrat. Kolega negativca odjednom po­diže vlastiti pištolj i uperi ga negativcu broj jedan u glavu. Kaže: „Johnny! I’ve been an FBI agent all along. Your time has come.” Potom agentica do vas izvuče dva pištolja. Jedan uperi u vas, drugi u tajnog FBI agenta. Potom objasni da je ona ustvari čitavo vrijeme bila mušica u FBI-ju, i da vas je izigrala, a da je njen cilj stvoriti biokemijsko oružje. Čitava scena nabijena je napetošću.

Leptir zamahne krilima, a nečiji pištolj opali.

„Koooji kurac! Koji ti je kurac! Šta mi motaješ, idiote jedan!” dreknuo je Filjo i skočio na noge. Mirjan je skočio također, zajapuren.

„Ne motajem ja ništa! Nemam u sebe nego duju baštoni, debilu!”

„Motaješ! Maločas si se počešao po nosu!”

„Zasvrbio me nos, majmune!”

„Kako si moš dopustit da te zasvrbi nos usrid partije briškule?! Jel znaš ti koje su implikacije takvih pokreta?!”

Napeto su gledali jedan u drugoga dok su se gospoda solinski mafijozi, kao ispali iz Kuma I, II i III cerekali.

Mihaela Erceg Mihe: Ako prođe, prođe, Beletra 2022.