Jan Bolić

Dan po dan

Za one koji ne odustaju

CIJENA: 14€

  • FORMAT

    14,5 x 21 cm

  • BROJ STRANICA

    200

  • ISBN

    978-953-8209-55-0

  • UVEZ

    Meki uvez, klapne

Nikada ne znate što vas sutra čeka – kaže Jan Bolić u uvodu svoje knjige „Dan po dan“, opisujući kako se zarazio koronom na samom kraju epidemije, prilikom izleta u Trst. Korona je prošla, ali ostala je malaksalost, otežano gutanje i dug oporavak od respiratora. Za Jana, bila je to još jedna životna lekcija koja mu je donijela nove spoznaje. „Vjerujte da će biti dobro. Ne zato što će uistinu biti dobro, nego zato što će vas to ohrabriti da budete snažni“ – poručuje Jan nakon po izlasku iz bolnice, gdje se najviše brinuo kako će završiti novu knjigu i dokumentarac čije je snimanje započelo. „Nikada se nisam pitao zašto kada bi mi se nešto dogodilo. Na taj zašto ne postoji odgovor. Kada bih se pitao zašto baš ja bolujem od spinalne mišićne atrofije tip 2, od sebe bih radio žrtvu i život bi mi bio agonija,“ piše Jan u svojoj knjizi, dokazujući kako je razvio veliku unutarnju snagu i kako svoje spoznaje i mudrost velikodušno dijeli s drugima.

Jan Bolić je želio biti pisac – i postao je pisac. Želio je pisati krimiće i svijetu poslati poruku o svojem sazrijevanju i svojoj bolesti – napisao je dosad dva krimića i dvije knjige ispovjedne proze, nakon zbirke poezije „Trenutci“ i prozno poetske zbirke „Može biti lijepo“. „Nikada nisam sanjao male stvari. Zašto sanjati male stvari kad svatko zaslužuje sanjati veliko,“ piše Jan Bolić u svojoj novoj knjizi. No, iako sanja velike stvari, raduju ga male stvari pohranjene u njegovom srcu – zvjezdano nebo kada osluškuje treptanje zvijezda, kava u najdražem baru, gutljaj šampanjca, fotografiranje za društvene mreže, čitanje, filmovi, kišna popodneva…

Knjigu „Dan po dan“ Jana Bolića preporučuju Anđa Marić i Natko Beck.

Anđa Marić kaže da je Jan Bolić „svjetlosni radnik i sakupljač ljepote života, koji je došao na ovaj svijet zato da bi nas naučio vidjeti ljepotu u svemu, podignuo razinu svjesnosti, empatije i promijenio perspektivu na život.“ „U knjizi ‘Dan po dan’ vrlo zrelo, ranjivo i na samo njemu svojstven lagan način govori o teškim i tužnim trenucima koje je alkemičarski pretvorio u ljepotu i mudrost koja te nakon čitanja ostavlja plemenitijim. Kada upoznate Jana zauvijek ćete ga doživljavati kao velikog pristupačnog frajera s kojim se volite družiti na nekom koktelu, ili u sitne sate online pričati o muzici ili nekim životnim mudrostima“ – napisala je Anđa Marić.

„Kako možeš biti tako mlad, a prosipati toliko života u svojim tekstovima? – pita Jana Natko Beck u svojoj preporuci. „Čitajući ‘Dan po dan’ svakom stranicom osvijestio sam nešto važno – neke stvari kojih sam svjestan, neke sam ponovno otkrio, a neke tek prvi put uvidio. Jan Bolić je izvor motivacije, skromnosti, radosti, ljubavi i ljubaznosti, ukazuje nam na ljudskost i poput bistre vode nekog planinskog potoka oplemenjuje našu stvarnost. Ovo je jedna od onih trajnih knjiga, koje valja čitati opet i opet i iznova učiti o sebi i o nama. Hvala ti, Jan.“ – napisao je dr. Natko Beck, prvi liječnik-influencer.

Knjiga „Dan po dan“ objavljena je uz potporu Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.

Drugo izdanje knjige ispovjedne proze u kojoj Jan Bolić govori o teškim životnim lekcijama koje je svladao za vrijeme zdravstvenih kriza u vrijeme pisanja svoje šeste knjige, kada se najviše bojao hoće li je stići završiti. Jan Bolić svojim primjerom ohrabruje, motivira i potiče i druge da otvore oči za ljepotu života i ostvare svoje životne ciljeve i želje. Prvo izdanje tiskano je u crno-bijeloj tehnici i šarenilo slika rascvjetanih livada i zvjezdanog neba koje je Jan izabrao, tek se naslućuje. Drugo izdanje tiskano je u boji i čitatelju prezentira svu raskoš boja koje čine život i njegovu ljepotu.

Odlomak

Moja bolest nije bolest

Nisam mogao znati kako se mama osjećala kad je doznala da bolujem od spinalne mišićne atrofije tip 2. No, znam kako bih se ja osjećao da je riječ o mojem djetetu… Mislim da bih danima plakao kao kišna godina.

S ovom glavom i umom koji imam sada, vjerojatno bih, kao i sada, prihvatio to, rekao bih si Jan, ili ćeš kukati ili živjeti? i nastavio živjeti normalno. Jer, kukati nikad nisam računao kao izbor. Kukati mi je jednako kao i prestati uživati u darovima života. U darovima koje mi život poklanja!

Ne znam kako se osjećala tada, ali znam čemu me naučila i kako se odnosila prema meni u djetinjstvu, sada, i uvijek. Ova bolest je nasljedna, progresivna i teška, ali ako gledate samo ono loše što donosi, onda ne zaslužujete ni trenutak sreće. Niti jednu sekundu.

Nisam birao bolest. Svatko je može dobiti. Bolest ne bira. I ja kažem – bitno je da sam zdrav. Jer ja jesam zdrav. Moja bolest nije bolest. To je kao nekakvo stanje koje imam. A biti bolestan znači npr. biti prehlađen! Ili imati neku drugu bolest. Ne daj bože!

Znači, ja sam zdrav! Ništa mi ne nedostaje! Nisam birao život s bolešću, ali izabrao sam živjeti normalno. Mama se prema meni nikad nije ponašala kao da sam drukčiji. Uključivala me u sve, ponašala se prema meni normalno. Nije me držala pod staklenim zvonom. Nije mi govorila da ne mogu ići s prijateljima. Nije mi govorila da ne mogu nešto ostvariti. Nije se sramila mojeg invaliditeta. Jer je to normalno.

A nažalost još postoje ljudi koji se srame svog invaliditeta ili vlastitog djeteta s poteškoćama. Nastavila je sa životom, s teškoćama koje ova bolest nosi, ali nije dopustila da te poteškoće budu fokus mojeg životnog puta.

I nisu fokus. Nikad bolest nisam gledao kao prepreku, nego kao nešto usputno.

Naravno, bolest me nije zaustavila, i danas slijedim svoje snove, pišem knjige, objavljujem ih, motiviram druge… Da sam kukao i sramio se sebe, nikad me ne biste vidjeli. Sve je stvar u stavu. Vlastitom stavu prema životu. Samo trebate odabrati kojim putem krenuti. Ne kažem da će vam na putu uvijek biti divno i krasno, ponekad ćete se jako namučiti, oznojiti i trebat ćete se hrabro boriti, ali bitno je da nastavite putem, jer vi ste pobjednici!

Nije važno koliko puta padnete, ali je važno da svaki put ustanete podignute glave i nastavite dalje.

Iako je ovo progresivna bolest, što znači da napreduje, ne razmišljam što će biti za deset godina. Sada živim i uzimam od sadašnjeg trenutka sve što mi pruža. Svaki dan se trudim biti korak bliže snovima i mislim da je to ono što me gura naprijed. Dan po dan.

Korak po korak. Metar po metar.

Jan Bolić: Dan po dan, Beletra 2023.