Dejan Šorak

LNG Guantanamo

CIJENA: 20€

  • FORMAT

    14,5 x 21 cm

  • BROJ STRANICA

    200

  • ISBN

    978-953-8209-93-2

  • UVEZ

    Meki uvez, bez klapni

Jana Petras iz slavonskog sela Brazdinci rođena je prve godine 21. stoljeća. Ne pati zbog PTSP-a svojega oca, vukovarskog branitelja, i patologije obitelji, već oblikuje svoju sudbinu vlastitom snagom i odlukom. Završila je dva fakulteta: visoko vojno učilište Dr Franjo Tuđman i književnost. Posao joj nudi državna obavještajna agencija koja je iznajmljuje Amerikancima i njihovoj tajnoj bazi na Krku. Tu počinje intrigantna špijunsko ljubavna priča koja se čita u jednom dahu te podsjeća na autorov filmski stil i rukopis.

Roman „LNG Guatanamo“ pisan je u prvom licu ženskog roda, a u glavnoj junakinji Jani Petras prelamaju se moderne kontroverze; žena neopterećena društvenim konvencijama, dva suprotstavljena nova globalna svijeta koji se obračunavaju u Hrvatskoj, centri moći kojima izmiče kontrola, dekadencija novih bogataša čija su desetljeća na vrhuncu prebrzo prošla i zateklo ih je svođenje životnih računa i emocionalna praznina koju ne može ispuniti novac. Šorak svoje mlade likove u brzoj trci vodi preko prepreka na visokoj vibraciji samopouzdanja. Tempo i ton njegova romana pršte pozitivnom energijom. Glavna junakinja razgovara sa životinjama i empatična je – čak i prema ljudima koje treba ubiti.

Šorak daje zasluženu kaznu i nagradu svojim junacima, darovitim mladim ljudima kojima pripada budućnost. Dejan Šorak u svojim je djelima izbjegavao sretan kraj, da bi ga, suočen sa gomilom depresivnim svršetaka, u novom romanu napisao. Osobine romana „LNG Guantanamo su originalan pristup glavnom liku, aktualnost lokalnih posljedica globalnog sukoba, nenametljive esejističke slojevitosti o podrijetlu zla i zločina, argumentiran optimizam i samopouzdanja te humor i duhovitost.

Kritičar Željko Erceg o romanu je napisao: „Često sam ljutit na naše autore koji tvrde da dinamične špijunske ili akcijske romane mogu smjestiti samo u Ameriku, a Vi ste uspjeli prenijeti taj moving u Lijepu našu. Dodajući cijeloj radnji sve ono što nas tišti, branitelje, privatizaciju, iseljavanje, cajke, kriminalce, pa i medijske napise o Hrvatskoj kao tranzitnoj zoni CIA-e…“

Urednik romana je prof. dr Veljko Đorđević, istaknuti hrvatski psihijatar te nedavni dobitnik glasovitog, „Oskara“ u medicini, Nagrade Paul Taurnier na kongresu u Ženevi, te ujedno autor brojnih uspješnih književnih djela.

Roman je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.

Odlomak

Zovem se Jana Petras. Rođena sam prve godine trećeg tisućljeća. Moj otac Antun zvan Kašikara bio je branitelj. Ubio ga je njegov nadimak. Ručna bomba M-75. Nije ga raznijela na bojištu, nego u garaži naše kuće u Brazdincima. Kad bi se noću pijan rastajao sa svojom ekipom kod „Seke”, ne bi govorio da ga čekaju žena i kći, nego kašikara. Tada mi je bio rođendan. Navršila sam petnaest.  Jedino što sam naslijedila od oca bio je nadimak Kašikara. Bile su to moje formativne godine. Ali ja nisam dala da one formiraju mene, nego ja njih. Odlučila sam uzeti život u svoje ruke, ne postati kurva, narkomanka ni kriminalka. Da me nikad neće vidjeti grupna terapija na kojoj sirote žene ispovijedaju svoja grozna djetinjstva koja su od njih učinile to što jesu. Bila sam najbolja u školi i jako sam puno čitala. Nije čudo da su u davninama sastavljali index librorum prohibitorum. Greška je bila u tome što su to radili selektivno. A problem je u svim knjigama. Naravno, ne u priručniku o termodinamici i peronospori. Nego u onom što se zove lijepa književnost koja četiri tisuće godina ne radi ništa drugo, nego laže o čovjeku; da je remek djelo, da je to biće nedokučivo, ima svoje beskraje, da je „sve u njemu mutno” tvrdeći tisuće mudrosti o nečemu što je jednostavnije od sive čaplje koja živi u barama pokraj Brazdinaca. Ta siva čaplja veći je božanski izum i doseg evolucije od ljudskog bića koje se tisućama godina pogubilo u gomili smeća koje se zove ljudska narav ; osveta, ubojstvo, vlastoljubivost, pohlepa, zavist, krađa, ljubomora. Od Homera do Huelbecka svi tupe o jednom te istom na različite načine. Nisam tako opsesivno čitala jer sam htjela pobjeći u nekakav Combray Marcela Prousta, nisam umjesto sokakom Brazdinaca htjela tumarati Petom avenijom. Nikad nisam htjela biti negdje drugdje i živjeti neki drugi život. Imala sam dva ženska uzora, ali ne iz književnosti, nego filma. Nikitu i Annu, Luca Bessona. Obje su sirote s dna, nastoje preživjeti u odvratnom svijetu, a duše su im dobre, ma koliko gadova ubile.

Dejan Šorak: LNG Guantanamo, Beletra 2025.