Petar Pismestrović

Lukine žene

Roman

CIJENA: 13,27 €

  • FORMAT

    14,4 x 19,5 cm

  • BROJ STRANICA

    208

  • ISBN

    978-953-8209-32-1

  • UVEZ

    Meki uvez, bez klapni

Koraljka je galeristica koja je iza sebe ostavila prošlost, ali strahuje od budućnosti u kojoj ostaje bez oslonca. Njezin Luka je teško bolestan i jedva dišući moli je da pozove četiri važne žene koje bi na kraju želio vidjeti. Lukin poziv na okupljanje njegovih žena svojevrsna je ispovijed i želja da Koraljka upozna dio njega o kojem nije ništa znala. Koraljka je mnogo mlađa od Luke, samouvjerena žena, koju Lukin poziv drugim ženama potrese više nego što je to sama sebi spremna priznati.

Atraktivan i pitak roman „Lukine žene“ na visokoj je zanatskoj razini, kao i Pismestrovićeve karikature, a kao što je u pozadini Pismestrovićevih karikatura visoka umjetnička vrijednost, tako i njegov roman ima drugu razinu na kojoj otvara egzistencijalistička pitanja –  Čini li naš život samo ono proživljeno, događajno i manifestno, što smo podijelili se najbližima? Ili smo više od toga što nam se dogodilo i naši životi obuhvaćaju i one zanemarene događaje na koje smo utjecali svojim slučajnim i namjernim postupcima, čije posljedice tek kasnije uviđamo?

Pismestrović insajderski uvjerljivo opisuje zagrebačku umjetničku i galerističku scenu, snažne likove u životnim krizama kasne srednje dobi i otvara problem povjerenja u obitelji.

Svoj prvijenac objavljuje s navršenih sedamdeset godina, a potpisuje i portrete na naslovnici.

Petar Pismestrović je rođen u Sremskoj Mitrovici 3. svibnja 1951. godine. Nakon završetka srednje škole studira na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Prvu karikaturu objavio je 1968. godine, a od 1972.godine radi kao profesionalni karikaturist. Pored suradnje u stotinjak novina i časopisa, izlagao je na mnogobrojnim izložbama samostalno i kolektivno. Sudjelovao na brojnim festivalima karikatura širom svijeta i dobitnik je više nagrada i priznanja.
Član je ULUPUH-a kojem je četiri godine bio potpredsjednik. Idejni je pokretač i jedan od osnivača Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Pismestrović radi za Kleine Zeitung (Austrija) od 1992 i za zagrebačku Kvizoramu. Živi i radi u Klagenfurtu u Austriji i Zagrebu. Uz rad na polju karikature pokrenuo je i organizirao sedam festivala karikatura. Pored deset vlastitih knjiga karikatura, njegovi su radovi objavljeni u raznim drugim knjigama i publikacijama u svijetu.
Pismestrović je ilustrirao i knjige, plakate i naslovnice gramofonskih ploča. Uz crtanje karikatura, aktivno piše poeziju od svoje 22 godine i prozu zadnjih petnaestak godina. Pismestrovićeve pjesme i priče objavljivane su u nekoliko zbirki, u Nevenu, Novi Sad, na stranicama Diogenesa i Max Minusa online magazina iz Sarajeva i na Facebooku i drugim online magazinima.

Odlomak

– Znam da je to suludo – skinuvši prozirnu masku za kisik s lica, progovorio je Luka promuklim glasom, u kojem su se osjećali umor i malaksalost i čulo sviranje iz bronhija – ali volio bih da mi ispuniš posljednju želju.

Koraljka ga je gledala tužna, svjesna da mu ne može pomoći. Luka se već mjesec dana bori s teškom upalom pluća, a sad se, osjećala je, predaje. Gledala je to lice koje je nekada zarilo muškom ljepotom i oči koje su obarale. Kosa koja je bila kao lavlja griva, naglo se prorijedila, koža posivjela, a ruke, nekad mišićave i čvrste, ležale su mlohave i nemoćne uz tijelo u kojem je bilo sve manje života.

– Reci, sve ću učiniti za tebe – prozborila je šapatom. Ni ona više nije imala snage u glasu, suze su odavno presušile, a nada kopnjela svakim danom sve više. Znala je, osjećala je da će se jednoga dana probuditi sama. Vidjela je sebe u pustoj kući i osjećala veliku prazninu.

– Uzmi moj novčanik i pogledaj u unutarnjem dijelu mali pretinac, u njemu ćeš naći neke telefonske brojeve. Četiri ukupno. To su brojevi žena koje bih želio još jednom vidjeti. Molim te, nazovi ih i reci im da dođu.

Koraljka ga pogleda začuđeno. Kakve žene, o čemu on to bulazni Zajedno su više od dvadeset godina, nisu se vjenčavali do prije pola godine, ali on nikada nije pričao o ženama koje je imao prije nje. Jasno je da ih je imao. Kad su se upoznali, njemu je bilo pedeset. Ona je petnaest godina mlađa. Rekla mu je za svoj propali brak, ali on njoj svoje žene nikada nije spomenuo, dosad. Uzela je novčanik iz njegovog sakoa, i učinila kako joj je rekao.

Doista na malom listu papira uredno je ispisao četiri telefonska broja s imenima Laura, Klara, Ivana, Magda. Znači ne bunca, kako je u prvi trenutak pomislila.

– Evo – stala je pokraj njegovog kreveta ljutito, držeći bežični telefon u ruci. – Vjeruješ da su brojevi još isti?

– Jesu, povremeno ih zovem da čujem kako su. To mi je važno. Nisam ti htio o tome govoriti da nešto krivo ne povežeš. Ti to ne bi mogla shvatiti. Cijeli smo život, na neki način, vezani. Sad kad odlazim, želim se oprostiti s njima, toliko im barem dugujem.

– Misliš li da će one doći? – upitala je Koraljka, nervozno šuškajući

listićem s telefonskim brojevima.

– Samo ti nazovi, ostalo nije važno. One za tebe znaju.

Umoran od razgovora Luka je sklopio oči i pridrijemao, ili se pravio da drijema.

Nevoljko, s grčem u želucu Koraljka je otišla u dnevnu sobu i nervozno ukucala prvi broj, Laurin. Telefon je zvonio jednom, dva, tri puta.

– Halo – začuo se ženski glas s druge strane žice. Koraljki se stisnula knedla u grlu.

– Hh… a… lll… oo – promucala je. – Je li tu Laura?

– Kraj telefona, a tko ju treba?

– O… o… vdje Koraljka, Lukina supruga…

Kratki tajac.

Petar Pismestrović: Lukine žene, Beletra 2021.