Starbucks je lokal nedaleko od Metropolitan Opere u New Yorku. Sa širokim staklenim vratima te staklenim prednjim i bočnim stranama izgleda kao ostakljeni izložbeni prostor neke umjetničke galerije, s jedinom razlikom što se u prostoru kafića izlošci kreću i piju kavu. Interijerom dominira veliki ovalni šank od tamnocrvenog mahagonija. Pod je nešto svjetliji, boje pijeska, potpuno glatke i sjajne površine, vjerojatno od epoksi-smole, što ostavlja dojam besprijekorne čistoće. Sa svake su strane šanka police s knjigama. Uz staklenu stijenu nalaze se stolovi u boji poda tako da je gostima omogućen i ugodan pogled prema van. Za nijansu tamnije stolice udobne su poput fotelja, pa se čini da nikome od gostiju, što god naručili, nije ograničen boravak. Ugostiteljski trik s neudobnim stolicama, zbog većeg obrtaja ljudi i novca, ovdje ne postoji. Glazba je uglavnom jazz, blues, soul, gospel i R&B, sve što je ugodno za slušanje uz ozbiljne razgovore.
Kasno popodne. Isti sat, isti Starbucks, iste njih tri. Nerazdvojne još od The Juilliard School. Različitih života, različitog odgoja i različitih priča. Ali, nešto ih je povezalo, spojilo i još čvrsto drži. Kao da su s tri različita planeta, od kojih su dva blizu, a jedan kao iz druge galaksije.
– Moraš li uvijek doći s modricama i ogrebotinama po licu?! – povišenim i strogim tonom govori Sarah bacajući puder za lice na stol.
Jordan koluta očima i mudro šuti.
– Što je tebi danas?! Nije mi ni prvi ni posljednji put. Tko je tebe naživcirao? Sigurno onaj tvoj ludi muž što je progutao metlu i ne može među normalan svijet. – odgovori Kate smijući se.
– Tko bi drugi? Na tvoje ludosti već sam se navikla. – dodaje Sarah umorno.
– Ni mojem ne cvjetaju ruže. Živčan je, već sedam dana ništa ne govori. Mislim da ću morati poduplati dozu tableta za smirenje. – sjetno referira Jordan.
– Moj je muž više na poslu nego kod kuće. Kad dođe kući, živčan je. Ne može se s njim normalno razgovarati. Nešto se događa, ali ne znam još što. – objašnjava Sarah.
– Kad ste se udavale, rekla sam vam da su previše fini da bi bili normalni. – upozorava Kate obje prijateljice. Gledajući u Jordan, nastavi: – Valjda si znala da je onaj koji se bavi burzom danas okej, sutra nije. A tvoj s arhitekturom… Ma tko to danas nešto gradi i gdje?! – komentira
gledajući prema Sarah.
– Uvijek pojednostavljuješ stvari. – kaže Jordan.
– Kad stvari i jesu jednostavne. Dva i dva su četiri. – zbraja Kate.
– Što se s tobom opet dogodilo? Loša partija pokera? – upita Sarah gledajući u Kate.
– Ne živim ja na Manhattanu. – odgovori Kate s podsmijehom.
– I u Bronxu neki ljudi žive normalno. – dodaje Sarah.
– Kako koji. Znaš da ja nisam jedna od njih. – objašnjava Kate vadeći iz novčanika snop novčanica. Pokazuje ih u ruci prepunoj ogrebotina. Sarah i Jordan ništa ne govore. Znaju da je uzaludna bilo kakva prodika i da se ona neće promijeniti. Uostalom, u kasnim tridesetima nitko se više ne mijenja.
– Vrijeme je! Idemo! – napominje Jordan podižući svoje čelo. Kate uzima svoj saksofon, a Sarah ležerno svoju torbicu. Klavir se ne nosi.
Preko Columbus avenije kreću prema Metropolitan Operi.
– Je li danas Tannhäuser i dosadni Wagner? – pita Kate, a Sarah okreće očima ljutito.
– Nije, Rahmanjinov je. – odgovori Jordi odsutno i potpuno refleksno.
– Nešto veselo za promjenu. – smije se Kate. Zajedljivo zeza ekipu, u svojem stilu. No, prijateljice ne reagiraju na njezinu duhovitu primjedbu.
Nije im danas dan. Njihovi su muževi previše normalni da bi bilo nešto ozbiljno. Vjerojatno dramatiziraju kao i obično, zaključuje Kate. Popravlja svoju kratku plavo-srebrnu kosu. Provjerava crnu kožnu motorističku jaknu je li oštećena i jesu li sve nitne na broju. Levis traperice su okej, kao i košulja, prigodna, jednobojna i modra. Zaključuje da je sve na svojem mjestu. Ionako ih nitko ne vidi u rupi za orkestar. A i da je tko vidi, sasvim je svejedno. Srce joj je okupirano dvojicom potpuno različitih tipova, veselo je razmišljala.
– Kate, smanji svoje doživljaje prema dirigentu. – savjetuje joj Sarah
putem do Meta. – Nije oženjen i sigurno misli nešto ozbiljno, a tebe uopće ne zanima. Samo ti je igračka! Kao i svi ostali prije njega. Kate je zaključila da je najbolje ništa ne odgovoriti jer su danas obje vidno loše raspoložene. U nekoliko koraka ulaze u garderobu Meta.
Svaka odlazi do svojeg ormara. Ovdje su svi pristojni i skladni, gotovo identično odjeveni. Zapravo, cijeli prostor djeluje kao monotona cjelina, osim što jedna plava punk kratka kosa strši.
***
Sjedala orkestra polako se popunjavanju. Dirigent Igor sjedi na povišenom platou s kojeg dirigira okrenut leđima orkestru. Naslonjenih laktova na koljena, lijevom rukom gladi prosijedu, malo dužu, lagano valovitu svjetlosmeđu kosu. Uopće ne reagira na žamor koji mu treba signalizirati probu prije početka opere. Kate znatiželjno gleda u njega, ali ne usuđuje se prići mu i pitati ga što mu je. Naravno, Sarah ustaje, prilazi mu i potapše ga po ramenu. Igor se prepadnuto trgnuo kao iz nekog sna. Već su svi na svojem mjestu.
Rhapsody on a theme of Paganini, tema za klavir i orkestar. Kuckanje dirigentskog štapića utišalo je žamor ljudi i instrumenata. Sve su oči usmjerene na dirigenta i čekaju njegov znak. Čini se da pauza predugo traje. Igor gleda negdje u daljinu, preko glava, što je neobično za njega, poznatog po revnosti i perfekciji. Stanka duža od nekoliko sekundi čini se kao predugi reklamni spot lošeg proizvoda. Napokon, krenula je glazba, bez uobičajenog skrivenog pogleda prema Kate koja je na svoj način tražila poznati mig, sjaj u očima koji je samo između njih dvoje frcao. Sigurno mu je jutarnji tost izgorio, a kako je perfekcionist, radi dramu ni oko čega, pomisli Kate. Ionako će mi poslije reći. Danas se nalazimo. Srijeda i subota njegovi su dani, njezine misli sasvim lagano teku između nota i glazbe koja se širi koncertnom dvoranom Metropolitana.
S obzirom na njezino podrijetlo, ponašanje, imidž i strast prema kocki, prvenstveno prema pokeru, nitko ne bi rekao da je Kate završila ikakvu školu, a kamoli The Juilliard School, kao najbolja u svojoj klasi i generaciji.
Keti Montenegro: Radioaktivne note, Beletra 2024.