U tri i dvadeset Irma i Borna naručili su pohane škampe i povrće na žaru na terasi restorana Antonijo u Rogoznici.

Restoran se smjestio vrlo blizu mora na Obali kneza Domagoja. Bili su jedini gosti. Irma je pretpostavljala da je pun navečer. Bilo je vruće, bez imalo vjetra. Osjećaj ljepljivosti na koži.

Mineralna voda i travarica stigle su gotovo odmah. Konobar je bio raspoložen za ćaskanje s Bornom, ali je odustao osjetivši da nije poželjno.

Iskapili su vodu i travaricom nazdravili prvom slučaju.

– Što kaže obdukcijski nalaz? Prije nego počnemo jesti – rekao je Borna dok je uz jedva primjetnu grimasu zbog ispijene travarice spustio čašu na stol.

– Ustrijeljen je iz relativne blizine. Povreda lijevog ramena, koja je ulazna rana, bezuvjetno je smrtonosna jer je hitac prošao kroz aortu i pluća. Metak je na putanji više puta naišao na kosti pa je deformiran i izgubio je na masi. Pogođen je metkom kalibra devet milimetra koji je izvađen iz tijela. Na mjestu uviđaja nađena je čahura od 7,65 milimetara. Visina ulazne rane je na 29 centimetara od lijeve pete, a druga je 98 centimetra od pete. Relativno dobrog zdravlja, shodno dobi. Sadržaj želuca uskršnji. Umro je u 17.55 u nedjelju 9. travnja 2023. Mislim da ti je to dovoljno. Slikala sam nalaz. I balistički. Nemam fotografije s uviđaja. Kad se Neva vrati na posao, poslat će nam.

Neva je bila mlada inspektorica i kći Bornine supruge Tamare. Trenutno je putovala Provansom.

S mora su dopirali zvukovi raznih plovilica. Cvrčci su radili neumorno. Sunce je kupalo svijet.

– Znači, dva različita oružja. Vjerujem da nisu nađena – rekao je Borna i dovršio travaricu.

– Nisu.

– Prišli su mu na stotinjak metara u polupraznom gradu. Možda ih je poznavao.

– I ja sam pomislila. Što je uopće radio u Bakačevoj na Uskrs?

– Stanovao je u Ban centru.

Nakon kratke tišine Irma je rekla: – Dominik Kovačić vodi istragu.

– Saznao sam.

– Kakav je?

– Mlađi, oko četrdeset, štreber, ambiciozan. Trenutno na godišnjem odmoru.

– Glavna mana?

– Devil’s favourite sin.

– Taština, oholost. Dobro će doći ako nam bude radio problema.

Borna nije komentirao. Stiglo je jelo. Naručili su još jednu bocu vode.

– Kakvu ti je impresiju ostavio Marko Adler?

– U kasnim tridesetim. Sportski tip, visok, spomenuo je da pliva svako jutro dva kilometra. Siguran u sebe, obrazovan, vjerojatno rođen s privilegijama i mogućnostima, pretpostavljam da je vidio svijeta. Nalogodavac, ali nije bossy. Ostavlja pozitivan dojam, možda prirodno, možda stečeno. Ili oboje. Emotivno se izražavao o ocu.

– Postajem znatiželjna. Jedva čekam da ih upoznam.

Borna se nasmijao između dva zalogaja. Irma je voljela gledati Bornu kako jede, pristojno i lijepo. Imao je čvrste šake dugačkih i spretnih prstiju. Sjetila se kako je kao djevojčica voljela gledati baku kako kuha, postolara u susjedstvu kako zabija klinove u cipelu na stalku, dok neugledna prostorija miriše po ljepilu, ili puno kasnije obiteljskog prijatelja koji priprema pribor za pecanje. Svi su imali sličnu gipkost i eleganciju.

– Što misliš pod emotivno? – pitala je Irma. – Ljubav ili mržnja?

– Ljubav. Zasad. Vidjet ćemo – odgovorio je Borna u košulji kratkih rukava pretoploj za trideset i tri stupnja Celzija.

Ipak je obukao kratke hlače, ali gradskog kroja – mislila je Irma koja je bila sretna da su haljine u modi. Nosila je zelenu pamučnu midi haljinu bez rukava, koja je ljeti mogla proći i za posao i za plažu.

– Pojest ću i desert – rekla je uzevši jelovnik. – Ovo povrće na žaru mi neće biti dosta. Za doručak i večeru brinemo se svatko za sebe. Hoćeš i ti desert?

Borna je odmahnuo glavom. – Samo kavu.

Konobar u čekanju stvorio se pred stolom čim ga je Irma pogledala. Naručila je Cream Antonjeta i dva kratka espresa. Borna je dodao: – I račun, molim.

Konobar je kimnuo i izgledao kao da bi dao kraljevstvo da sazna tko je Irma.

Anđelka Kliment: Sve je počelo na Uskrs, Beletra 2024.