Dragana R. Tafra

Tajkunova kći

Fiktivna priča inspirirana našom okolinom, u kojoj je svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima slučajna

CIJENA: 13,27 €

  • FORMAT

    14,5 cm x 21 cm

  • BROJ STRANICA

    336

  • ISBN

    978-953-8209-18-5

  • UVEZ

    Meki uvez, bez klapni

  • IZDANJE

    Beletra, listopad 2019.

Luka je obožavao brzinu njezinih misli, uživao je u njezinoj lakoći življenja, volio je njezinu znatiželju, njezin vječni optimizam i stav da apsolutno ništa nije nemoguće – ipak, otišao  je što dalje od nje jer ga ona nije zaustavila. Ali ipak nije je mogao sasvim pustiti… Nakon Lukina odlaska, Jelena je svu svoju domišljatost uložila kako bi spasila posrnuli koncern svoga oca.

Ljubav svojeglave princeze golemog poslovnog carstva  i najboljeg prijatelja njezina brata polazna je točka romana „Tajkunova kći“ u kojem Dragana R. Tafra oslikava šaroliku lepezu lažnog sjaja bogataša novog doba  upletenih u tranzicijske poslovne i političke igre.

U romanu žestokog tempa i britkih dijaloga isprepliću se obiteljske tajne i zakulisni poslovni potezi visokog društva koje je u tranziciji zauzelo centre moći. “Tajkunova kći“  roman je o kritičnom trenutku jedne obitelji i jednog društva, u kojem postaje jasno da će brzo stečeno bogatstvo još brže nestati, a s njim i društveni odnosi koje je donijela financijska moć. O romanu „Tajkunova kći“ Hana Konsa je napisala: „Neprestani pokušaji opstanka, suočavanje s brutalnošću života, gubitak svega, do granice nepostojanja osobnog integriteta i  neuništiva želja za životom ono su što glavnu junakinju, a ona je Mi, dovodi do Pobjede. Koja je svima na ovim, grabežom izmrcvarenim prostorima toliko neophodna. I zato je ‘Tajkunova kći’ bila potrebna. Kao štivo uvida i putokaza.”

Odlomak

– Obećaj mi što sam tražio.

– Ne dajem obećanja naslijepo.

– Čak ni meni?

Zvučao je smrtno ozbiljno. Na trenutak nije znala što bi rekla. Nikad joj nije palo na pamet da bi išta moglo stati na put njihovim povremenim druženjima dok god ih oboje žele i nikad joj nije pao na pamet ni jedan razlog zbog kojega bi ta želja nestala.

– Obećavam!

Izmamila mu je osmijeh i prepoznala u njemu poziv da zapečati obećanje. Poljupcem. Koji je trajao dugo. Kad se odmaknula od njega, rekla je:

– Dakle?

– Bojim se da ću se morati oženiti krajem rujna. – gledao ju je ravno u oči dok joj je priopćavao vijest.

Jelena nije ni trepnula. Na trenutak su se samo gledali, a onda je ona podigla obje obrve. Umjesto pitanja. A on je sklopio oči. Umjesto odgovora.

– Baš me zanima koja je to žena tebe uspjela natjerati na brak.

– Postoji samo jedna koja to može. Moja majka.

Nevješto se suzdržavajući da ne prasne u smijeh, zvučala je izrazito ozbiljno kad je rekla:

– Malcolme, na svu sreću protuzakonito je oženiti vlastitu majku.

Tada su oboje prasnuli u smijeh gotovo do suza, a potom je on objasnio:

– Moja buduća supruga je, naravno, kći majčine jako dobre prijateljice, obitelj iz koje dolazi prikladna je mojoj obitelji: ima sve potrebne kvalitete: bogati su, dekadentni i dosadni. Marla ima 25 godina i zgodna je cura.

– No, pa krasno! Čestitam!

Godinama je izbjegavao brak, znajući da bi, bude li to činio dovijeka, u konačnici mogao imati više problema nego koristi.

Jelena je provokatorski dodala:

– A jesi li upoznao Marlu ili je dovoljno da je tvoja majka poznaje?

I opet ga je nasmijala, kao i tisuću puta do tada. Odlučio je vratiti joj škakljanjem pa su se kratko hrvali sve dok je nije svojom težinom prikovao za madrac tako da se nije mogla pomaknuti.

– Poznajem je. Ne mogu te pozvati na vjenčanje, ali bih te rado pozvao na medeni mjesec.

– Molim?

– Vjenčanje je krajem rujna. Medeni mjesec prva dva tjedna listopada. Nakon pet dana mogao bih biti pozvan na hitan sastanak s važnim anonimnim klijentom o kojemu ovisi opstanak svijeta… i onda se naći s tobom, recimo… biraj neki mali zabačeni otok do kojega je teško doći… – prekinuo je izlaganje kako bi je poljubio, a kad joj je opet dopustio da govori, čuo je njezin glas:

– Jesi li ti svjestan da prvi put otkad te poznajem planiraš kad ćeš me idući put vidjeti?

– Neobično mi je važno da te idući put vidim.

– Onda izaberi otok i pošalji avion po mene.

– Može. Tebe ne smijem izgubiti.

– Bio bi veliki grijeh da ti i ja izgubimo jedno drugo.

U svitanju zore oboje su se izgubili u poljupcima…

Dragana R. Tafra: Tajkunova kći, odlomak