Roman-esej u kojem upoznajemo spisateljicu koja traži emocionalno utočište i prisjeća se suvremenika i umjetnika koji su je inspirirali. Fluentan, živ i gust tekst traži pomnu usredotočenost, a vodi priču o djetinjstvu u provinciji te o zagrebačkim umjetničkim krugovima sedamdesetih i ranih osamdesetih godina u kojima je pjesnikinja stjecala spisateljsko samopouzdanje među uzorima i ljudima koji su je inspirirali. „Iza nas je postojao Woodstock, ispred nas zlatne sedamdesete kad se svijet mogao dohvatiti rukom, i svatko je ponešto znao ili slutio, grabeći svoju priliku,“ piše Božica Jelušić, vraćajući se u doba kad je raspravljala o poeziji sa svojim literarnim uzorom, a vikende provodila s mističnom V., čije „Brdo iza oblaka“ čeka objavljivanje.

„Teška ljeta“ teško je nazvati romanom, prije svega je riječ o hibridnoj formi temeljno esejističke vokacije kroz čija se vrtloženja prati rast, traganje i formiranje protagonistice – ustvrdila je Ines Franić u svom prikazu. Kako u recenziji zapaža Božica Brkan, poetesi je u Teškim ljetima ipak ključan pojam posljednje slobode. “Umornoj školnici u godinama koja vuče plastične vrećice i gura bicikl (da se barem na nešto u životu može osloniti), kojoj ne staju na zebri u njenom malome gradu, a ona je kao u radijskoj emisiji Arisa Angelira čovjek 20. stoljeća nespremna na promjene, neshvatljiva svijetu, pa i najbliskijima, koji neprestano očekuju da konačno odraste, ona koja je sve vidjela i sve doživjela, koju nije strah više ni od čega, želi svoje vrijeme iskoristiti na najbolji način.”

Likovima koji se pojavljuju u romanu ne navode se puna imena, već su na kraju knjige dodane njihove biografije. Uz impresivan stil i dominantne protagoniste, roman „Teška ljeta“ svjedoči kako su mladi umjetnici birali suvremenike koji će ih nadahnuti – kako su se prepoznavali, što su nalazili jedni u drugima, kako su djelovali jedni na druge, brusili kriterije i odmjeravali svoje visoke ambicije i aspiracije? Koga u svojoj sredini respektira pjesnikinja koja prevodi SylvijuPlath i Virginiju Wolf, s kim razgovara i o čemu, tko je njezina inspiracija, emocionalna podrška i umjetnički orijentir?

Lada Žigo Španić primjećuje uzbudljivost maestralno napisane knjige i ističe tri kraja romana koja personifciraju tri kralja koji donose darove: “Na koncu ostaje nada, ona koju donose tri kralja još u djetinjstvima – jednu donosi Gašpar, kralj svjetla i čuvar blaga, drugu donosi Melkior, zaštitnik putnika, treću donosi Baltazar, zaštitnik fizičkog i mentalnog zdravlja.”

Roman „Teška ljeta“ objavljen je uz financijsku potporu Grada Zagreba.

U starosti se i o starosti knjige pišu valjda ili da se ne zaboravi ili da se nešto razotkrije ili da se kome ispriča ili da se kome osveti ili tek da se oprosti ili da se još koga čemu pouči ili… , a Jelušić, koja nikako ne voli priče o lijepoj i ispunjenoj starosti, svoje uputstvo za uporabu upakirala je u moćne uravnotežene odvagnute, mozaički ulančane epizode, esejističke zapise iz vlastite prošlosti, fragmentarna sjećanja u ich-formi u koja se i možeš i ne moraš pouzda(va)ti, koja mogu biti i fakcija i fikcija. 

Božica Brkan

Ludost života ona nastoji disciplinirati mudrošću, a kaos stilizirati raskošnim i lucidnim rečenicama, s emotivnom elegancijom i misaonom oštrinom. I dok opisuje život, tu neuravnoteženu silu, od podravskog mola do današnje „civilizacije sreće“, Jelušić ne staje, kao da je cijeli roman-esej pisan u jednom dahu, sinergijom suptilnosti i vulkanskih emocija i misli.

Lada Žigo Španić

A uranjanjem u analiziranja, emocionalna jaružanja, ponorna svrdlanja približila se pripovijedanju Annie Ernaux, prije svega temeljnim nastojanjem da pisanjem dosegne sam ekstrakt života, obnavljajući vitalizam, „zadnju slobodu”, smionost, a onda i traganjem koje reflektira kako su sebstvo i društvo uvijek isprepleteni jer osobno iskustvo prožima i društveni i politički smisao.

Nives Franić