Bilježnice Božice Jelušić umjetnička su djela. Ispunjene bilješkama i pjesmama ispisanih discipliniranim rukopisom, crtežima i često slikama kolega umjetnika, svjedoče o promišljenoj kreativnosti, strpljenju i posvećenosti spisateljskom pozivu i kontinuiranom stvaranju. Jedna od bilježnica Božice Jelušić posvećena je Zagrebu i objavljena je kao ilustrirana pjesmarica opremljena fotografijama Nikole Šolića s motivima Zagreba.

U doba hiperprodukcije brzih tekstova na tipkovnicama i nepromišljenih zaključaka, sigurnost rukopisa i jasnoća biranih riječi u pomno ispisanim bilježnicama Božice Jelušić impresionira i poziva na umirivanje i prebiranje vlastitih misli. Inovativne fotografije Nikole Šolića, koje prikazuju Zagreb iz neočekivanog ugla, u koloritima različitih godišnjih doba, umiruju čula i razmišljanja usmjeravaju tamo „gdje pjesme zriju“.

Stihovi Božice Jelušić posvećeni Zagrebu prizivaju Ujevića, Matoša i Cesarića, lampe na uglu, „lik Heideggera“ i govore o ljudskoj prolaznosti pored zidova „koji traju kao da vječnost stvarno postoji“. U svjetlima grada pjesnikinja prepoznaje kako „mrakove mnoge naš duh probija“ i, pozdravljajući književne uzore, eklektički poentira: „Netopir nisam i nisam sova, ne uplašim se kad neon bljesne. Gradom vrtložim, tražeć iznova šikljaje svjetla, znakove svjesne“. Versi i kipeci o Zagrebu prikazuju tornjeve katedrale, zagrebačke kule, Zrinjevac ali i stražnja dvorišta i listopadske večeri, oslikavajući duh Zagreba uz poštovanje prema koracima koji su na njegovim pločnicima ostavili trag u minulim stoljećima.

Bilježnica sa stihovima i fotografijama namijenjena je gostima grada, pridošlicama i znatiželjnicima koji žele znati gdje Zagreb čuva svoje uspomene i Zagrepčanima kao podsjetnik na emotivna sidrišta grada na koja ukazuju Božica Jelušić i Nikola Šolić prolazeći kroz povijest književnosti i zagrebačke ulice.