Prvi dan Dvotočke 2025.

,

Prodajom do prijateljstva, svevremenska lektira, povratak prirodi i osobne granice

Gdje se, osim na Dvotočki, mogu sresti troje članova Društva hrvatskih književnika i porazgovarati off the record? Samo na D0078 votočki mogu porazgovarati i dvije slavne autorice, poznate publici, koje su dosad objavile dvadesetak romana, a nisu članice istog društva književnika. Na Dvotočki pisci različitih izdavača iz Čakovca, Pule, Karlovca, Pakraca, Osijeka i, naravno, Zagreba, mogu upoznati kolege iz drugih gradova i predstaviti svoje romane. Naši pisci koji pišu o nama stigli su u Zagreb s raznih strana, a sudeći po reakcijama susreti su bili kreativni i inspirativni. Neki od autora dugo se znaju i međusobno čitaju, a prvi put su se uživo sreli na Dvotočki.

Neki su jedni drugima otkriće i nakon upoznavanja na Dvotočki nastavljaju se međusobno pratiti i družiti. U takvim susretima nastaju nove ideje, suradnje, projekti, prijedlozi. I svi se slažu da je sceni nedostajao događaj kao što je Dvotočka, festival žanrova, koji je ove godine održan četvrti put.

Nakon pozdrava Nine Rakhel u ime domaćina dvorane Zavičajnog drušva Virovitičana u zagrebu, Dvotočku su otvorili vrhunski menadžeri prodaje različitih generacija – profesor Zvonimir Pavlek predstavio je svoju sedmu knjigu, a Emil Pavić prvu, no složili su se u procjenama o budućnosti prodaje. Profesor Pavlek govorio je o prijateljstvu koje se razvija prodajom i novoj eri prodaje u kojoj prodavač kupcu nudi rješenje.

Emil Pavić objasnio je svoj pristup u kojem je osnova prodaje empatija. Oba autora slažu se da prodaja ulazi u novu eru i da se brišu predrasude o prodaji kao manipulaciji. Razgovor s Emilom Pavićem i Zvonimirom Pavlekom o budućnosti prodaje u interaktivnom svijetu moderirala je Silvana Lovrić Kafadar.

Na panelu „Knjige o knjigama“ profesor Branko Marijanović predstavioje svoju zbirku eseja „Knjige koje (nam) mijenjaju život“, a Sandra Pocrnić Mlakar svoju knjigu Zagorkini sljedbenici. Dok su Zagorkini sljedbenici knjiga o razvoju domaćih autora u aktualnim uvjetima na književnoj sceni, knjiga profesora Marijanovića sadrži eseje o deset klasičnih djela svjetske književnosti čija je poruka i danas aktualna. Prigodno, na festivalu žanrova, profesor Marijanović govorio je o ljubiću Jane Austin „Ponos i predrasude“ koji i danas zarađuje iznos usporediv sa budžetom manje države. Razlozi za to su složenost romana i nekoliko vrsta ljubavi koje opisuje, jer brak čini romantična ljubav, ali i financijska odgovornost i podjela poslova, uz toleranciju i poštivanje potreba onog drugog. Sandra Pocrnić Mlakar podsjetila je da su se klasična djela stoljećima razvijala kroz nakladništvo koje su društva vrednovala i cijenila. Internet je omogućio hiperprodukciju i demokraciju, ali kritički i analitički odnos prema svakom tekstu treba biti isti kao i proteklih stoljeća. Profesor Marijanović složio se i podsjetio je kako je učitelj nekada prenosio znanje, a danas je njegova uloga da raščisti smeće.

Pozvan na bis, profesor Marijanović usporedio je izbore koje je imao Hamlet i njegove neiskorištene potencijale, s izborima koji su na raspolaganju današnjim mladima i njihovim odlukama da ne izaberu, već ne realiziraju svoje potencijale, iako su ih svjesni.

Raspravu o knjigama koje govore o knjigama moderirala je Sanja Tatalović.
Na festivalu žanrova minglanje je podjednako važan sadržaj kao i službeni program, tako da je nakon pauze za ručak Anita Kovačević predstavila je Metodu upitnika, priručnik za usvajanje novih sadržaja pomoću pitanja tko, što, gdje kada i zašto, koji je primjenjiv u obrazovanju, biznisu i u obitelji, dok je Tanja Pureta govorila je o svom priručniku Zaštitni faktor 50 u kojem je 50 priča o izbjegavanju i ublažavanju stresa iz iskustva organizacijske psihologinje. Psihologija raspolaže brojnim alatima za održavanje mentalnog zdravlja i prevenciju patološkog ponašanja, stoga bi trebala biti prisutnija u medijima i u javnosti, zaključak je razgovora psihologinje i profesorice jezika na Dvotočka, festival žanrova.

Indijanske legende, prijateljstvo konja i čovjeka, te talent koji se izborio za priznanje okupljeni su na panelu Živjeti svoje snove, na kojem su predstavljeni ukoričeni životni projekti. Tri neobične životne priče predstavljene na Dvotočki su „Jutin kod“ Andreje Varoščić Austin, o suvremenim izazovima Indijanaca plemena Juta, „Nemir i Sjena“ Edima Šahovića iz OPG-a pored Pule te biografija „Nezahvalna“ Anite Husnjak iz Lepoglave koja se bavi umjetničkim oslikavanjem zidova.

Roman „Jutin kod“ Andreje Varoščić Austin predstavljen je u odsutnosti autorice, a bavi se istragom ubojstva koja se odvija uz oslonac na drevne legende Indijanaca iz plemena Juta. Andreja Varoščić Austin živi u planinama Colorada, kamo je preselila iz sunčane Arizone, a u Hrvatskoj objavljuje na materinjem jeziku i prevela je serijal „Zvonki cedar ruski“ o proročici Anatstaziji iz sibirske tajge. Prvijenac Andreje Varoščić Austin je roman „Posljednja ratnica Liburna“, o Liburnima s Ugljana, a drugi njezin roman „Jutin kod“ bavi se ostavštinom Juta u Coloradu, u kojem istragu vodi lokalni šerif oslanjajući se na indijansku predaju, intuiciju i znakove onostranog. Andreja Varoščić svake godine dolazi u Hrvatsku i organizira predstavljanje svojih romana u Rijeci, gdje boravi, ili u Zagrebu.

Edim Šahović objavio je roman „Nemir i Sjena“, čija se radnja odvija u prapovijesno doba kada je čovječanstvo živjelo u skladu s prirodom, kao što su do početka 19. stoljeća Indijanci živjeli u SAD-u. Roman Edima Šahovića bajka je o prijateljstvu čovjeka i konja u davno doba kad su konji slobodno jurili prostranstvima starog i novog svijeta. Priča započinje kada na svijet dolazi ždrijebe mitskih bića krilatog konja i jednoroga, koji ima misiju povezati konja i čovjeka, a vjetar je arhetipski motiv koji prati priču. „Konj je plaha životinja koja je uvijek na oprezu jer da mu predator ne skoči na leđa i misteriozno je kako takva životinja dopušta čovjeku da ga jaše i sluša njegove zapovijedi,“ govori Edim Šahović koji i danas njeguje prijateljstvo s konjima i na svom OPG-u nedaleko Pule uzgaja konje. Edim Šahović na svom OPG-u dočekuje đake i turiste koji dolaze u obilazak, a u slobodno vrijeme piše i u pripremi ima nekoliko romana.

Anita Husnjak objavila je svoju biografiju „Nezahvalna“, koju je napisala Andrea Čakić. Na Dvotočki je Anita Husnjak ispričala kako ju je talent vodio od bezizlaznih situacija kroz traženje vlastitog izraza do prvih angažmana, da bi danas dobivala velike poslove i bavila se oslikavanjem vrtića i stropova restorana, a nedavno je otvorila i vlastitu dječju igraonicu, i oslikala je, naravno. Priča Anite Husnjak dosad je nadahnula mnoge, a na Dvotočki se pohvalila svojim nedavno završenim oslikavanjem zida od 700 četvornih metara, na što je publika srdačno zapljeskala. U biografiji „Nezahvalna“ Anite Husnjak reproducirane su slike sa zidova koje je oslikala, a njihova je odlika atraktivna perspektiva i trodimenzionalnost, zbog koje zidovi vinskih podruma postaju redovi vinograda oivičeni viticama loze, a s vrata garaže smiješi se oldtimer ponosnog vlasnika.

Nakon prošlogodišnjeg trenda poezije samopomoći, ove godine nametnula se nova poetska tema, a to je određivanje osobnih granica i definiranje identiteta. Prigodno, neposredno prije, na panelu o psihološkim priručnicima psihologinja Tanja Pureta spomenula je kako zauzimanjem vlastitih pozicija nikoga ne ugrožavamo, već omogućujemo i onom drugom da bude autentičan. Baš kao ilustracija takve preporuke, prvog dana na Dvotočka, festival žanrova predstavili su se pjesnici koji poezijom definiraju svoje granice i vlastiti osobni prostor. Dvoje pjesnika slučajno su oboje pjevači i nekadašnji kantautori. Bogdan Božinović je pjesnik i šahist, štoviše šahovski olimpijac, koji je jedno vrijeme nastupao kao kantautor, a Ivana Lulić je pisala pjesme za duo Auguste u kojem pjevala i stigla do Porina. Oboje su nedavno objavili zbirke poezije – Ivana Lulić zbirku “Znaš li gdje je Špišić Bukovica”, a Bogdan Božinović zbirku “Naopaki čovjek”.

/by

NAJTRAŽENIJE U KNJIŽARAMA – LJETO 2025., PRIRUČNICI

Klasici na plažama

Iznenađenje sezone je zbirka eseja profesora Branka Marijanovića „Knjige koje (nam) mijenjaju život“. Na pitanje koga još zanimaju klasici, publika je odgovorila s entuzijazmom i knjiga profesora Marijanovića postala je hit u hrvatskim razmjerima. Na Festivalu žanrova Dvotočka profesor Marijanović najavio je još jednu knjigu eseja o klasicima i njihovim porukama za nas današnje. 2) Prodaja u kojoj je ljudski kontakt nezamjenjiv opisana je u priručniku Emila Pavića „Prodaja i spoznaja“, koji se vrlo brzo istakao među poslovnim priručnicima i izborio za drugo mjesto Beletrine top-liste publicistike. 3) Priručnik profesora Zvonimira Pavleka Vještine uspješne komunikacije na ljetnoj je top-listi zauzeo treće mjesto, nakon što je na vrhu top-liste proveo zimske mjesece. Knjiga „Vještine uspješne komunikacije“ objavljena je za Interliber. 4) Luka Krejči i njegova „Kuharica prezentacija“ na četvrtom su mjestu. Otkako je objavljena „Kuharica„ ne silazi s top-liste, a objavljena je i na engleskom. Popularnosti priručnika za slasne prezentacije vjerojatno su pridonijele ilustracije Hane Tintor koja je nedavno objavila i vlastitu knjigu karikatura „Cure“. 5) „Most ponad burne rijeke“ priručnik je koji publika neprestano otkriva još od izlaska 2018. i drugog izdanja 2019. godine. Ljetni povratak „Mosta…“ na top-liste povezan je s pojavljivanjem autora Dalibora Talajića u emisiji Nedjeljom u 2, kada je najveći dio publike doznao za mogućnosti liječenja poremećaja autističnog spektra kod nas.

  1. Branko Marijanović: Knjige koje (nam) mijenjaju život

Što klasici mogu reći današnjim tinejdžerima i odraslima? Dante, Shakespeare, Cervantes, Goethe, Dostojevski veliki su umovi čija su djela dragocjeni putokazi za razmišljanje o problemima koji muče svako ljudsko biće – potraga za identitetom, zaljubljivanje, brak, strast, pitanja dobra i zla u nama, pitanja odnosa s drugima, pitanja smisla vlastite egzistencije. Branko Marijanović profesor je engleskog jezika koji daje dopunu lektiri i poučava nas kako su pomoću zanimljive priče nekadašnji veliki umovi izlazili na kraj s problemima koje i mi danas imamo.

  1. Emil Pavić: Prodaja i spoznaja

Nove tehnologije i digitalna kupnja mijenjaju poslovne odnose, no konstanta svakog posla i dalje ostaje komunikacija i ljudski kontakt, zapazio je Emil Pavić i napisao prodajni priručnik na temelju svog 25-godišnjeg prodajnog iskustva. Sažet i ekonomičan u izrazu, Pavić je svoje prodajno iskustvo i upute formulirao u trideset postova o etici poslovanja, vizualizaciji uspjeha i izgradnji sebe, da bi zaključio kako svrha prodaje nije samo zarada, već izgradnja sebe. Priručnik preporučuju coach Zoran Salopek i profesor Nikša Sviličić.

  1. Zvonimir Pavlek: Vještine uspješne komunikacije

U svojoj šestoj knjizi prof. dr. Zvonimir Pavlek zahvatio je sve oblike komuniciranja u prodaji, od komunikacija u medijima, na društvenim mrežama, do direktne komunikacije na prezentaciji te komunikacije e-mailom i telefonom, a posebno je obrađena komunikacija u prodaji osiguranja. Sva tri recenzenta – Ante Gavranović, prof. dr. Božo Skoko i prof. dr. Damir Novotny – ocjenjuju da knjiga profesora Zvonimira Pavleka „Vještine uspješne komunikacije“ danas može naći primjenu u prodaji, marketingu te kao visokoškolski udžbenik.

  1. Luka Krejči: Kuharica prezentacija

Prezentacije su moćno komunikacijsko i prodajno sredstvo, tumači Luka Krejči, jer ishod svih poslovnih odluka ovisi o njihovoj kvaliteti. Ulaganje u uspješnu prezentaciju stoga je direktno ulaganje u poslovni uspjeh, a najveći potencijal unapređenja kvalitete prezentacija leži u jasnoći, zanimljivosti i uvjerljivosti njihovog sadržaja, tumači autor. Priručnik je opremljen duhovitim ilustracijama Hane Tintor. Luka Krejči poučava prezentiranju i u tome postiže odlične rezultate s polaznicima, što je opisao i u svojoj knjizi.

Most ponad burne rijeke

Knjiga „Most ponad burne rijeke“ potaknula je zanimanje javnosti za otkrivanje i tretman djece s poremećajem autističnog spektra. Od objavljivanja, gotovo svi mediji objavili su razgovor s Daliborom Talajićem o njegovoj utrci s vremenom i potrazi za rješenjem koje bi njegovom sinu omogućilo odgovarajuću naobrazbu. Knjiga započinje otkrivanjem problema u komunikaciji kod jednogodišnjeg dječaka, a završava njegovim polaskom u školu, usprkos negativnim prognozama koje su obeshrabrivale roditelje. Dječak iz knjige danas je odrastao mladić sa završenom srednjom školom, kuhar po zanimanju.

/by

NAJTRAŽENIJE LJETO 2025 – BELETRISTIKA

Primošten, Krk, Srebrnjak, Sarajevo i New York u krimićima

Krimići su zauzeli sva mjesta na Beletrinoj top-listi beletristike. Na prvom je mjestu treći cosy krimić Anđelke Kliment „Sve je počelo na Uskrs“, s mjestom radnje u Primoštenu – štivo za plažu, osobito za čitatelje koji prate slučajeve forenzičarke sa Srebrnjaka. 2) Roman Dejana Šorka „LNG Guantanamo“ prvi put je na top-listi, nakon relativno nedavnog objavljivanja u travnju, što se može objasniti zanimanjem iskusne publike za opus slavnog režisera, ali možda je i mlađa publika reagirala na mladu, nekonvencionalnu glavnu junakinju. 3) Ukupni broj prodanih primjeraka knjiga domaćih autora u knjižarama je malen, pa naslovi zbog nekoliko knjiga više mogu dospjeti na top-listu, a ovaj put to se dogodilo „Radioaktivnim notama“ Keti Montenegro. Jedan od razloga za pojačan interes možda je i osvježavajuća erotika u romanu, idealna za ljeto. 4) „Ubojstva na Krvavom mostu“ Anđelke Kliment drugi je cosy krimić na top-listi. Forenzičarka sa Srebrnjaka sve je prepoznatljivija i kontinuirano okuplja svoju publiku. 5) Krimić je i „Bez daška vjetra“ Jagode Šimac Despotović, koja je radnju svog petnaestog romana smjestila u Sarajevo, a istražuju se uroci i mistični uzroci naizgled slučajnih nesreća koje se događaju u krugu poznanika uglednog stomatologa.

  1. Anđelka Kliment: Sve je počelo na Uskrs

Za vrijeme uskrsne šetnje pored Zagrebačke katedrale Irma Steeg začuje dva pucnja u Bakačevoj. Proljeće prolazi u osnivanju detektivske agencije, koju pokreće s inspektorom Bornom Hermanom, a na ljeto stiže poziv u Primošten – njihova detektivska agencija angažirana je u istrazi ubojstva 65-godišnjeg imućnog poduzetnika koje se desilo upravo u Bakačevoj na Uskrs. Mirisi, boje i arhitektura Mediterana, prostrana vila koja odaje navike svojih stanara, duga ljetna popodneva i gastronomska iznenađenja u trećem romanu Anđelke Kliment začin su napetom klasičnom kriminalističkom zapletu i katarzičnom razrješenju na kraju ljeta.

  1. Dejan Šorak: LNG Guantanamo

Jana Petras iz slavonskog sela Brazdinci rođena je prve godine 21. stoljeća, završila je dva fakulteta: visoko vojno učilište Dr Franjo Tuđman i književnost. Posao joj nudi državna obavještajna agencija koja je iznajmljuje Amerikancima i njihovoj tajnoj bazi na Krku. Tu počinje intrigantna špijunsko ljubavna priča koja se čita u jednom dahu te podsjeća na autorov filmski stil i rukopis. U glavnoj junakinji Jani Petras prelamaju se moderne kontroverze – žena neopterećena društvenim konvencijama, dva suprotstavljena svijeta koji se obračunavaju u Hrvatskoj, centri moći kojima izmiče kontrola i dekadencija novih bogataša.

  1. Keti Montenegro: Radioaktivne note

Kate je virtuozna saksofonistica je orkestra njujorške Metropolitan opere i održava dvije paralelne ljubavne veze – s dominantnim dirigentom orkestra i s marljivim prijateljem iz mladosti u Bronxu. Orkestar se priprema za turneju u Australiji, a njihov put žele iskoristiti australski agenti kako bi iz SAD-a iznijeli ukradeno novorazvijeno oružje – formulu i radioaktivni metak koji se aktivira na temperaturi ljudskog tijela. Erotski triler splitske stomatologinje i pjesnikinje, s osebujnim i atraktivnim likovima, glamuroznim interijerima, akcijom, erotikom, neizvjesnim ishodom i nekoliko ljubavnih priča.

  1. Anđelka Kliment: Ubojstva na Krvavom mostu

Beživotno tijelo mladog konobara Domagoja Ivića pronađeno usred noći na Krvavom mostu pokreće istragu u koju se uključuju inspektor Borna Herman i forenzičarka Irma Steeg. Mlada i ambiciozna istražiteljica Neva Radić istodobno otkriva zaboravljeni slučaj smrti Agate Hosmine koja je pod nerazjašnjenim okolnostima preminula na Krvavom mostu prije pola stoljeća. Roman o dva ubojstva na Krvavom mostu Anđelka Kliment posvetila je Zagorki, a na početku je motiv iz Zagorkina romana „Tajna Krvavog mosta“.

 

  1. Jagoda Šimac Despotović: Bez daška vjetra

Susret s nadnaravnim koji su doživjele kao studentice nije zaboravljen, stoga Šaha poziva Mariju u Sarajevo, grad njihove mladosti jer je njihova zajednička prijateljica Mina u opasnosti. Šaha je vlasnica ezoterične knjižare i okupila je oko sebe društvo s kojim dijeli zanimanje za duhovnost, a sumnja da je Mina žrtva prokletstva kojem se može suprotstaviti jedino jači medij poput Marije. Je li posrijedi urok i kako se suprotstaviti zlim silama za koje Marija i Šaha sumnjaju da uzrokuju nesreće i neobjašnjiva samoubojstva? Petnaesti roman Jagode Šimac Despotović, miljenice publike u knjižnicama.

/by

Osvajanja slobode – Indijanci, konji, vinogradi i oldtimeri

,

Živjeti svoje snove – naslov je panela u kojem su prvog dana Dvotočke predstavljeni ukoričeni životni projekti i neobične životne priče iza njih, koje mogu nadahnuti mnoge. Indijanske legende, prijateljstvo konja, vuka i čovjeka i talent koji se izborio za priznanje i vrednovanje – tri neobične životne priče predstavljene na Dvotočki su „Jutin kod“ Andreje Varoščić Austin, o suvremenim izazovima Indijanaca plemena Juta, „Nemir i Sjena“ Edima Šahovića iz OPG-a pored Pule te biografija „Nezahvalna“ Anite Husnjak iz Lepoglave koja se bavi umjetničkim oslikavanjem zidova.

Roman „Jutin kod“ Andreje Varoščić Austin predstavljen je u odsutnosti autorice, a bavi se istragom ubojstva koja se odvija uz oslonac na drevne legende Indijanaca iz plemena Juta. Andreja Varoščić Austin živi u planinama Colorada, kamo je preselila iz sunčane Arizone, a u Hrvatskoj objavljuje na materinjem jeziku i prevela je serijal „Zvonki cedar ruski“ o proročici Anatstaziji iz sibirske tajge. Prvijenac Andreje Varoščić Austin je roman „Posljednja ratnica Liburna“, o Liburnima s Ugljana, a drugi njezin roman „Jutin kod“ bavi se istragom ubojstva u naselju Juta u Coloradu, koju lokalni šerif vodi oslanjajući se na indijansku predaju s kojom komunicira telepatski. Andreja Varoščić svake godine dolazi u Hrvatsku i organizira predstavljanje svojih romana u Rijeci, gdje boravi, ili u Zagrebu.

Edim Šahović objavio je roman „Nemir i Sjena“, čija se radnja odvija u prapovijesno doba kada je čovječanstvo živjelo u skladu s prirodom, kao što su do početka 19. stoljeća Indijanci živjeli u SAD-u. Roman Edima Šahovića bajka je o prijateljstvu čovjeka i konja u davno doba kad su konji slobodno jurili prostranstvima starog i novog svijeta. Priča započinje kada na svijet dolazi potomak mitskih bića krilatog konja i jednoroga. Mladi konj ima misiju povezati čovjeka i životinjski svijet. „Konj je plaha životinja koja je uvijek na oprezu jer da mu predator ne skoči na leđa i misteriozno je kako takva životinja dopušta čovjeku da ga jaše i sluša njegove zapovijedi,“ govori Edim Šahović koji i danas njeguje prijateljstvo s konjima i na svom OPG-u nedaleko Pule uzgaja konje. Edim Šahović na svom OPG-u prima organizirane posjete đaka i turista, a u slobodno vrijeme piše i u pripremi ima nekoliko romana.

Anita Husnjak objavila je svoju biografiju „Nezahvalna“, koju je napisala Andrea Čakić. Na Dvotočki je Anita Husnjak ispričala kako ju je talent vodio od bezizlaznih situacija kroz traženje vlastitog izraza do prvih angažmana, da bi danas dobivala velike poslove i bavila se oslikavanjem vrtića i stropova restorana, a nedavno je otvorila i vlastitu dječju igraonicu, i oslikala je, naravno. Priča Anite Husnjak dosad je nadahnula mnoge, a na Dvotočki se pohvalila svojim nedavno završenim oslikavanjem zida od 700 kvadrata, na što je publika srdačno zapljeskala. U biografiji „Nezahvalna“ Anite Husnjak reproducirane su slike sa zidova koje je oslikala, a njihova je odlika atraktivna perspektiva i trodimenzionalnost, zbog koje zidovi vinskih podruma postaju redovi vinograda oivičeni viticama loze, a s vrata garaže smiješi se oldtimer ponosnog vlasnika.

 

/by

Poezija identiteta i osobnih granica

,

Nakon prošlogodišnjeg trenda poezije samopomoći, ove godine nametnula se nova poetska tema, a to je određivanje osobnih granica i definiranje identiteta. Prigodno, neposredno prije, na panelu o psihološkim priručnicima psihologinja Tanja Pureta spomenula je kako zauzimanjem vlastitih pozicija nikoga ne ugrožavamo, već omogućujemo i onom drugom da bude autentičan. Baš kao ilustracija takve preporuke, prvog dana na Dvotočka, festival žanrova predstavili su se pjesnici koji poezijom definiraju svoje granice i vlastiti osobni prostor. Dvoje pjesnika slučajno su oboje pjevači i nekadašnji kantautori. Bogdan Božinović je pjesnik i šahist, štoviše šahovski olimpijac, koji je jedno vrijeme nastupao kao kantautor, a Ivana Lulić je pisala pjesme za duo Auguste u kojem pjevala i stigla do Porina. Oboje su nedavno objavili zbirke poezije – Ivana Lulić zbirku “Znaš li gdje je Špišić Bukovica”, a Bogdan Božinović zbirku “Naopaki čovjek”.

Ivana Lulić: Kuća

kad naletiš na nekog tko ima veću moć

spusti glavu i točka

učili su me tako

duboko je to u našoj seljačkoj krvi

i jedni i drugi došli su s brda

iako ja više nisam ni od sela

ni od grada

ja stojim negdje između

ne pripadam nigdje

i nikome

ali guram svoj kamen uvijek

na neko brdo

spuštanje je

dakako

nužno

i iza leđa se odvijaju

puno mračnije igre

moć si može priuštiti da šuti

stoga šutim

i brojim

čekam da vidim

rađa li se ljubav

u rodilištu

ili tek kad sazidaš

vlastitim rukama

kuću.

Ivana Lulić: Znaš li gdje je Špišić Bukovica, Alegria 2024.

 

Bogdan Božinović: Vječnost trenutka

Mirno je mojeg života poslijepodne

Spoznaje sjena pokriva mi čelo

Zrele su misli, nesputane, plodne

K’o jeseni okus, kao tvoje tijelo

 

Sad drukčiji smo, mada uvijek isti

Mi, grožđe zrelo u košari od pruća

Stihovi još su kao vrutak čisti

Al’ druge su pjesme, nova nadahnuća

 

Minuli dani više se ne broje

Vječnost trenutka jedina je za nas

Ni jučer ni sutra više ne postoje

Živimo naše neprekidno danas

 

Dok tama pada i mirišu kiše

Ne tražim svjetlo, ne treba mi nada

Prošlost i budućnost ne postoje više

Ja živim samo beskonačno sada

 

Svih varki srca odavno smo siti

Patnje što je prošla, sreće koja slijedi

Ničeg nije bilo, ničeg neće biti

Trenutak što traje jedino još vrijedi

 

Polako staza već vodi prema dolje

Jenjava tiho davna, slatka glad

Ne žudim prošlo i ne sanjam bolje

Živo je samo ovo gdje smo sad

Bogdan Božinović: Naopaki čovjek, Beletra 2025.

 

/by

Danijel Špelić – Daleko je Amerika

,

Nedavno sam slušao razgovor u kojemu su se Amerika i tamošnji pisci nezgrapno uspoređivali s hrvatskom spisateljskom scenom i nekako se nisam mogao oteti dojmu kako voditelj nije bio baš najbolje upućen u temu. Jer, spominjao se Stephen King kao netko tko je na početku karijere morao sam reklamirati svoje knjige i probijati se na sceni. Ustvari, nije. Istina, slao je rukopise izdavačima i prolazio uobičajeni put odbijenica koje prolaze svi pisci, ali jedan od mnogih razloga zašto su usporedbe s drugim zemljama besmislene, pogotovo Amerikom, jeste u tome što oni imaju književne agente, za početak. U Americi su oni najvažnija karika kod probijanja pisaca na scenu jer preuzimaju sav posao na sebe. Zovu izdavače, organiziraju promocije, vode pregovore oko ugovora i načina na koji će se knjiga tiskati. Pisac kao takav ne mora od toga ništa sam raditi. John Grisham je najslikovitiji primjer toga jer je svoj prvi roman objavio samostalno, nakon čega je primjerke prodavao doslovno iz prtljažnika, vozeći se od grada do grada. Kako sam opisuje, najveći dio od tih 2 tisuće primjeraka mu je završio u garaži. Dok je došlo vrijeme za Tvrtku, naučio je lekciju i pronašao književnog agenta, koji je skoro odmah prodao prava za ekranizaciju i tako od Grishama napravio prepoznatljivo ime. Uz to, bitno je napraviti početke korake na spisateljsku scenu te se zaboravlja kako su neka od najslavnijih žanrovskih kao Arthur C. Clarke, Ray Bradbury, Raymond Chandler te spomenuti Stephen King započeli karijere objavljujući priče u specijaliziranim žanrovskim časopisima, koji su u Hrvatskoj nepostojeći (ne ubrajam UBIQ ili jednogodišnje zbirke jer premalo izlaze da bi se preko njih mogao izgraditi spisateljski rezime, uz dodatak toga da ne postoje druge žanrovske mogućnosti osim onih za znanstvenu fantastiku). Priče se plaćaju, što je još jedan poticaj za pisanje i oštrenje vještina. Tu su i različite žanrovske nagrade. Kod nas ne postoje. U Americi postoji barem jedna značajna za skoro svaki žanr. Edgar Allan Poe nagrada, naprimjer. Od slavnih imena, pa do početnika, ona se dodjeljuje svima, što je jako dobar poticaj za probijanje na kriminalističkoj spisateljskoj sceni.

U Hrvatskoj, gdje je žanrovski autor doslovno prepušten sam sebi, i nema drugih mogućnosti do samostalnog reklamiranja vlastitih romana jer je ignoriran od mainstream medija tako da sve usporedbe s drugim zemljama gotovo odmah padaju u vodu jer su besmislene. Naravno, tu je i drastična brojka od 340 milijuna stanovnika naspram 4 milijuna, ali ona ne opravdava potpuni izostanak informacija o novim žanrovskim naslovima. Uz minimalni uloženi napor, stvari bi se mogle malo popraviti. Gradske knjižnice bi mogle, primjera radi, napraviti poseban popis domaćih autora čiji su romani objavljeni u tekućem mjesecu, radio-emisija sličnog sadržaja, gdje bi se govorilo o novim naslovima i autorima također bi omogućila bolju eksponiranost na sceni te bi čitatelji bili informirani o novitetima. Specijalizirani žanrovski časopisi (horor, kriminalistički, ljubavni) za priče gdje bi mladi autori imali priliku objaviti rad (bilo bi poželjno uvesti i određeni honorar za objavljene priče) također nisu tako neostvarivi, tromjesečni brojevi bi bili idealni. S malo uloženog napora definitivno bi se proširio krug čitatelja, čime bi se pomoglo i izdavačima, ali najvažnije od svega toga je to što bi postojao izbor za čitanje. Nažalost, ništa od toga ne postoji kod nas i kako stvari stoje, još jako dugo se takvo stanje stvari neće promijeniti.

Danijel Špelić

/by

Vlado Rajić: Krimići iz susjedstva?

,

Na početku – kviz:

Tko je Milan Nikolić?

Jel’ pomaže ako kažem da je čovjek svoj životni i radni vijek proveo u Virovitici?

Zatim: tko je Anđelka Kliment?

Bit će lakše, valjda, ako kažem da je gospođa svoj prvi roman napisala u 73.-godini?

Ne ide? Pokušajmo s nečim jednostavnijim: koliko je krimića napisao Pavao Pavličić?

Malo ću pomoći ako kažem da ih je više nego što bi se po nadnaslovu svake pojedine knjige dalo naslutiti. Akademik Pavličić, a čine to i mnogi drugi, jednostavno svoje  romane ne obilježavaju etiketom što u principu nadnaslov i jest. Ljepljiva ceduljica koja se teško skida i zauvijek obilježava rukopis napisanom  nekom oznakom.

A tko to danas želi biti pisac krimića? Pisanje i inače ne donosi bogzna kakve novce, zbog niskih naklada  ne podrazumijeva slavu među čitateljima, a ne garantira ni prolaznost u komisijama za potporu književnog stvaralaštva. Jer, krimići, barem na ovom prostoru, nisu bili i danas nisu – književnost. Literatura su, dakle, samo one debele knjige o prošlosti i ratovima, o starim plemićima koji odumiru i, možda, tekstovi izabrane spisateljske elite o osobnim shvaćanjima života i njegove prolaznosti. Sve ostalo je trash.

I zato je nadnaslov svakog rukopisa prokletstvo. Najprije za autora, može zaboraviti na slavu i moguće nagrade, a onda i za ljubitelje krimi-literature u potrazi za mogućim domaćim autorima.

Ako vas stvarno zanima tko je Milan Nikolić pitajte o njemu Veljka Krulčića, bivšeg novinara, a današnjeg izdavača. Pa će vam reći da je riječ o autoru  iza kojeg su desetine naslova objavljenih u bestseller nakladama.

A za Anđelku Kliment raspitajte se kod Sandre Mlakar, šefice Beletre, malog zagrebačkog nakladnika koja je objavila njena sva tri dosad napisana krimića.

Ni na jednom od tri postavljena pitanja ne inzistiram. Više dođu kao neka nateguta metafora za tezu da je krimića u hrvatskoj knjževnosti premalo, o zagrebačkim spisateljima da se i ne govori. Jer, Zagreb je veliki grad ako se u njemu traže neka bivša proljeća, uspomene ili tako neke sentimentalne sitnice. Ali, ako se u   njemu traži sadržaj nečeg kriminalnog, opasnog, ubilačkog, zločestog, korumpiranog, lopovskog, Agram  odjednom postaje seoska veduta. Velegrad se stisne na seosku veličinu u kojoj svi sve znaju, svatko svakoga poznaje. Pa sad se ti bavi kriminalom, sakrij se nakon počinjenja, računaj na pouzdane jatakekoji  će ‘pokriti’ počinitelja i čuvati njegove tajne.

Posebno to vrijedi za eventualne pisce koji bi zločin smjestili među gornjogradske  ili donjogradske zidove, na stvari se ništa ne mijenja ni u novozagrebačkim ili prigradskim prostorima. Odmah će se znati tko drži olovku, a još više kad to isto pisalo nacrta prve skice mjesta zločina, opiše trase bijega, boju crijepa na krovu kuće u koju se bjegunac pred pravdom skrio. Stavi li se to i još mnogo toga u knjigu, pisac bi čas posla mogao na svojoj koži osjetiti zlu narav svojih literarnih junaka. Na prostoru u kojem ja nisam kriv, pa makar me lovili kao ubojicu, ali onaj koji me ubojicom prikazuje, e taj će platiti s kamatama.

I ne treba baš pasti krv da bi priča bila krimić. Ma kakvi! Evo, korupcija na primjer. Sve fino, upakirano,bez pompe i pobjednički truba. Što tiše to bolje. I tko zna kad bi se o korumpiranom išta saznalo da nije ljudske prirode: jebeš novce ako nitko ne zna da ih imam, kaže potkupljivac. Zato Škoda  postaje dosadni auto, u dvorište se ugura nekakav SUV. Neka se zna kako korupcija skupo zvuči.No, kad se misao vrati nazad na književnost, pisac odjednom shvati da će njegov budući rukopis o potkupljivosti  postati dosadan i prije prvog slova. Pa k vragu, koga još zanima korupcija? Nema te škole, nema tog zvanja, ni društvenog ranga koji bi označavao ulazak u posvećenu zemlju potkupljivih, a zabran za sve ostale.

I tako, rudnik tema o potkupljivosti odjednom postaje pust, rudari-pisci se razišli, među izdavačima samo najhrabriji izdaju poneku krimi-knjigu.

Tako to s krimićima ispada u Zagrebu. I malo šire, ali zasad je Agram prostor na kojem se slučajni krimići događaju.  I uzmeš u ruke slučajno objavljeno štivo takvog sadržaja, s ruba ljudske prirode. Čitajući se uhvatiš u zvjeranju okolo, po susjedstvu, pa prolaznicima koji žure pokraj kafića u kojem čitatelj sjedi. I misliš, nije li ovaj lik isti moj susjed, moj kolega iz ureda, dva stola dalje? Nije li žena koju srećeš ista ona mama dječaka koji s tvojom curicom ide u razred?

I tako, tijesni Zagreb postaje siromašnom pozornicom za mogući krimić. Kad posuđujem knjige u knjižnicinajradije uzmem bestselere iz Skandinavije. Tamo nikoga ne poznajem, a i teško te zemlje nađem na karti. Pa  se mašta razuzda. A pisac? Pisac se nikoga ne mora bojati. Ni njega nitko ne zna.

I svi sretni i zadovoljni.

/by

Mihaela Erceg i „Jubav kontra sili“ u Zagrebu

Nije strip i ne može biti strip, možda prije film – procijenila je kao iskusna multimedijalka Mihela Erceg potencijale svog drugog romana „Jubav kontra sili“ na promociji u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića. Mihaelu Erceg u Zagrebu su s dočekali prijatelji i kolege s Akademije likovne umjetnosti s kojima je studirala animaciju. Zato se dvoranom knjižnice prolomio srdačan pljesak podrške kada je Mihaela objavila da je upravo potpisala inozemni ugovor za svoj strip u nastavcima Salty Banana.

Kako je rekla urednica Sandra Pocrnić Mlakar predstavljajući drugi Mihaelin roman, svi znamo za kamenolom na Braču i brački mramor, ali nikome nije palo na pamet o tom mitskom mjestu napisati roman, osim Mihaeli Erceg jer Mihaela ne prati trendove, već realizira vlastite originalne ideje. Roman čija se radnja događa na prijelazu 17. i 18. stoljeća nastajao je u vrijeme kada je Mihaela Erceg u dnevnom listu 24sata crtala dnevne karikature kojima je komentirala događaje iz povijesti vezane uz datume izlaska novina.

  • Svi znaju priču o Amerikancima koji su došli na Brač kupiti kamen za Bijelu kuću i ja nisam nagađala je li Bijela kuća doista od bračkog mramora, već sam napisala priču o slobodi i ljubavi – rekla je Mihaela Erceg.

Na predstavljanju u knjižnici mlada glumica Lucija Jakupčić čitala je odlomke iz romana kroz koje je publika upoznala glavne likove – mladog kamenoklesara Tončija, Uču koji na Braču opismenjava djecu i odrasle, te došljake iz Amerike – poslanika i njegovu nježnu, svjetlokosu kći koja dovodi crnu ropkinju. Posebno upečatljiv je lik Mikelanđela, otočkog kipara koji eksperimentira formom puno prije Picassa.

Mihaela Erceg cijeli roman piše u dvostrukoj ekspoziciji, primijetila je Sandra Pocrnić Mlakar jer linearno teče priča o događajima na otoku nakon dolaska Amerikanaca, dok se istodobno u digresijama duhovito komentiraju ondašnji događaji iz današnje perspektive.

Svoj prvi roman, pod naslovom „Ako prođe, prođe“, Mihaela Erceg nazvala je stand-up romanom. Mjesto radnje je suvremeni Split, a glavni likovi su dva 28-godišnja luzera. Iako imaju malo zajedničkog, oba romana osebujnog su humora, a dok se u drugom romanu autorica bavi slobodom i nadom, tema prvog njezinog romana je prijateljstvo.

/by

DvoTočka – Zagorkini sljedbenici … Nova knjiga autorice, spisateljice i urednice Sandre Pocrnić Mlakar. Autorica Sandra Pocrnić Mlakar i gosti (VIDEO)

/by