Dragi moji,
Sad već nakon šeste knjige, mogu i govor napisat za vas.
Zaista sam radostan vidjeti sve vas u ovako velikom broju.
Meni je to najveća nagrada. Vaš dolazak. Vaša podrška. Kada mogu barem nešto malo pozitivno potaknuti u vama, ja sam najsretniji čovjek. Zato i sve ovo činim.
Kao što uvijek kažem, bez obzira na prepreke koje nam život donese, možemo slijediti svoje snove. Možemo živjeti sretnije i zahvalnije. No, ono najbitnije, samo ako mi to zaista odlučimo. Ne možemo utjecati na sve stvari, npr. na neke određene bolesti ili prirodne pojave poput potresa, oluja itd. Međutim možemo utjecati na to kako ćemo na te stvari gledati.
Imati Spinalnu mišićnu atrofiju tip 2, nije nikakva tragedija ako od toga ne činim tragediju. Moja mama nikad od toga nije činila tragedije, problem ili na bilo koji način od mene radila žrtvu. Niti ona sama nije od sebe radila žrtvu. Bolest je tu da, ali uvijek je ta bolest bila nešto usputno što smo mama i ja rješavali. Tako je i danas. Iako mi danas ponekad malčice više čini poteškoća… mislim na bolest, ne na mamu… živim sasvim normalno. Slijedim svoj put i nagovaram sve vas na isto.
Nisam fokusiran na bolest. Ne bih nikad ništa postigao da sam se zatvorio u kuću i kukao da sam bolestan i da ne mogu, ne znam, igrat nogomet. Istina, nogometaši su dobro plaćeni, ali i svjetski poznati autori također. Samo da se zna!
Bolest mi nije prepreka. Upravo suprotno, ona mi je motivacija.
Život ima i uspona i padova, ali na kraju sve se to nekako vrati. Uspio sam, nije lako ali evo, ovo sada mi je jasna potvrda da sam uspio.
Sanjao sam da ću jednog dana biti autor knjiga, da ću inspirirati mnoge ljude… a danas to živim. Zato kažem, bez obzira na prepreke u životu, nikad nemojte odustati od svojih snova. Nikad nemojte odustati od sebe. Ništa u životu nije lako i za sve treba vremena, puno truda, hrabrosti i ponekad malo ludosti. Jer normalan čovjek neće trčat za svojim snovima kao manijak.
E pa vi budite ti ludi manijaci i zadajte si ciljeve. Kada dođe oluja, držite se čvrsto dok ne prođe. Kad prođe, uzmite ono bitno što vam je ta oluja rekla… naučit ćete nešto uvijek.
Kada padnete, nemojte ostati dolje. Dignite se i nastavite dalje.
Vi ste prekrasni i zaslužujete sve ono što zaista želite!
Činite dobro oko sebe. Činite dobro za sebe. Ne trošite vrijeme svojeg života na stvari i osobe koje vas ne cijene, ne poštuju i koje vam čine loše.
Budite svoji. Radite u miru i ne opterećujte se što vam drugi govore. A puno ljudi će vam govoriti i nuditi uspjeh u tri koraka.
Život je nekad težak. No s druge strane život je predivan.
Kada sam napisao ovu knjigu „Dan po dan“ razmišljao sam koji bih mogao naslov staviti a da bude iz mojeg života. Dan po dan. Taj naslov se nametnuo sam od sebe.
U životu sam shvatio da nikad ne znam što me sutra čeka. Ali to ne znači da trebam živjeti u strahu i bojati se budućnosti. Upravo suprotno. Trebam uzimati sve ono najbolje što mi danas pruža. Živjeti sad. Iskoristi svaki dan koji mi je poklonjen. Uzeti ono najbolje od njega. I tako živjeti dan po dan. Korak po korak.
Kada sam završio u induciranoj komi 2009. godine, nakon toga cijeli se moj život okrenuo. Više ništa nije bilo kao prije.
To je bilo vrijeme kada sam bio u pubertetu, najosjetljivije godine. A ja sam bio na respiratoru. Dugo sam se fizički i psihički oporavljao. Tada sam naučio da ništa ne ide preko noći. Bol ne prestaje preko noći.
Oporaviti se možemo samo dan po dan i biti strpljivi. Kao što ni uspjeh ne dolazi preko noći. Stvaramo ga dan po dan. Zar ne?
Kada sam drugi put završio na intenzivnoj, to je bilo zbog korone i to za Novu godinu, jako sam psihički pao. Znate zašto? Taman sam otvorio šampanjac Moet i bio je gotov odojak… šampanjac smo bacili, a odojka su pojeli bez mene. Šalim se naravno.
Da, psihički sam pao. Čak ni sam nisam vjerovao da ću se ponovno oporaviti.
A naučio sam još jednu važnu stvar u životu tada kad mi se to dogodilo. Da ako je moj unutarnji svijet u redu onda i ovaj svijet oko mene me neće dirati. Zato uvijek brinite o unutarnjem svijetu. Um i duša. Kada vam to bude u redu onda ćete zaista moći sve.
Pitajte se „Kako se sada osjećam?“ to je jako dobar početak za stvaranje mira u sebi.
Ako niste dobro, nije ništa strašno, ali pokušajte onda nešto promijeniti u vlastitom životu da budete dobro unutra.
U knjigu Dan po dan, nisam stavio sve što sam na vlastitom putu naučio, ali sam stavio nešto, neke bitne stvari koje sam naučio.
Nadam se da će vam knjiga biti poticaj u životu, da će vas inspirirati i motivirati. Da će vas potaknuti kada vam bude trebao poticaj. Da nikad ne odustanete.
